U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari sutra će biti održana 26. po redu centralna komemoracija žrtvama zločina nad Bošnjacima stradalim u građanskom ratu u BiH, u dijelu regiona i međunarodne zajednice okarakterisan kao genocid, koji zvanični Beograd i Banjaluka ne priznaju.

Centralnoj komemoraciji prethodilo je niz manifestacija među kojima i prenošenje posmrtnih ostataka 19 novih žrtava, koje će sutra biti pokopane u spomen-kompleksu u Potočarima, gdje će biti klanjana kolektivna dženaza.

Ova tradicionalna manifestacija, koja po pravilu svake godine, osim prošle kada je izostala zbog korona virusa, okuplja zvaničnike i predstavnike međunarodne zajednice ove godine se odvija u atmosferi pojačanog pritiska na Republiku Srpsku i Srbiju da priznaju da se u Srebrenici dogodio “genocid” i prečutkivanja da se u srednjem Podrinju, tokom posljednjeg rata stradalo je više od 3.500 Srba, a kojima je 7. jula održan pomen u Bratuncu, kome su prisustvovali samo zvaničnici Republike Srpske, Srbije i delegacije i predstavnici borackih organizacija.

Zbog usvajanja Rezolucije o stradanju Srba u 20. vijeku, bošnjački predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti, danas su bojkotovali komemorativnu sjednicu Skupštine opštine Srebrenica, posvećenu odavanju počasti svim žrtvama minulog rat, koja se od 2007. godine održavala 10. jula.

Ovogodišnje obilježavanje zločina nad Bošnjacima u Potočarima, dolazi nedugo što su, najprije Crna Gora, a potom i Priština usvajili rezoluciju o priznavanju i kažnjavanju negiranja genocida, a vlasti u Beogradu ne isključuju mogućnost usvajanja istih rezolucija i u parlamentima Hrvatske i Sjeverne Makedonije.

Od odlazećeg predstavnika međunarodne zajednice u BiH Valentina Incka, Bošnjaci očekuju da na kraju svog mandata iskoristi svoja tzv. bonska ovlašćenja i nametne zakon o zabrani negiranja “genocida”.

Republika Srpska, Srbi u BiH i Srbija prihvataju da se na području Srebrenice tokom protekog građanskog rata dogodio veliki zločin, ali i ne i genocid s namjerom da se srpski narod označi kao genocidni.

Za Republiku Srpsku i Srbiju neprihvatljivo je i minimiziranje srpskih žrtava na tom i drugim područjima na prostoru nekadašnje Jugoslavije tokom posljednjeg rata za čija stradanja gotovo da niko odgovarao u haškom tribunalu.

Da se u Srebrenici nije dogodio genocid stava su mnogi u svijetu ugledni istoričari poput Gideona Grajfa, ali i predsjedavajuće sudijskog vijeća Priske Matinbe Nijamba koja je izdvojila svoje mišljenje u presudi generalu Ratku Mladiću, osuđenom za zločin navodnog genocida na području jedne opštine.

Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995., na čijem čelu je izraelski istoričar Gideon Grajf, sačinila je Izještaj na više od 1.200 stranica u kojem se navode dokazi da se u srebreničkoj regiji nije dogodio genocid.

U Izvještaju je utvrđeno i da je u Srebrenici stradalo ne više od 3.714 žrtava, a ne više od 8.000 kako to tvrdi bošnjačka strana i dio međunarodne zajednice i, prema Grajfu, taj broj treba da bude upisan u istoriju.

Polemike o tome da li se u Srebrenici dogodio zločin ili “genocid” traju 26 godina, kao i pritisak na Republiku Srpsku i Srbiju da to prizna i zabrani njegovo negiranje kao i tvrdnje da je Repubike Srpska nastala na genocidu.

Srbija je tokom tih 26 godina više puta pružala ruku pomirenja Bošnjacima koja nije prihvaćena, a iskreni pokušaj da do pomirenje dođe bio je i odlazak aktuelnog predsjednika Aleksandra Vučića u Potočare da se pokloni žrtvama, ali je tamo dočekan kamenicama.

Ovaj napad na tada premijera Vučića nikada nije dobio sudski epilog, počinioci i nalogodavci nisu identifikovani, a o samom događaju ćutala je i međunarodna zajednica.

Da bi dokazao da je ruka Srbije i dalje ispružena prema Bošnjacima, Vučić je napravio i korak više i poslije napada u Srebrenici u goste pozvao trojicu tadašnjih članova Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Mladena Ivanića, u Beograd, gdje im je ukazana dobodošlica.