Ruski čelnik Vladimir Putin je ušao u svoju finalnu i najopasniju fazu, piše u svom članku objavljenom u Sandej tajmsu, ugledni politički analitičar Mark Galeoti.

Poznati kremljolog citira američkog obavještajca koji mu je rekao kako se Putin jako promijenio, što realno predstavlja velik problem za Zapad.

– U februaru kad je rat krenuo još je bilo moguće s Putinom razgovarati o potencijalnim rezolucijama, ali sada ne vidim kako bi mogao prihvati bilo šta od onoga što bismo mi mogli politički ili moralno da ponudimo – citira u članku Galeoti svog sagovornika iz američkih obavještajnih redova.

Kada je 1999. izabran za predsjednika, Putin je bio prilično otvoren u tome što želi: da ostane na poziciji moći sve dok želi i Rusiju ponovo učini priznatom silom.

Transformacija u tiranina


Međutim, njegove ideje o tome šta je sve voljan da uradi da postigne taj cilj s vremenom su se mijenjale i sad gledamo, piše Galeoti, finalnu, najopasniju fazu njegove transformacije u tiranina.

Na Putinov način mišljenja snažno utiču ljudi iz njegova neposrednog okruženja, među kojima kao najvažnijeg ovaj kremljolog izdvaja bivšeg KGB-ova oficira Nikolaja Patruševa, sadašnjeg sekretara Ruskog savjeta nacionalne bezbjednosti, ujedno i Putinova glavnog savjetnika za pitanja nacionalne bezbjednosti.

I kao što je nekad u praksi Sovjetskog saveza na snazi bila doktrina i ideologija marksizma – lenjinizma koju je uveo revolucionarni lider Vladimir Iljič Lenjin, tako je današnja Rusija, tvrdi Galeoti, u zagrljaju putinizma – patruševizma.

Putinovo viđenje današnjeg svijeta kao vječitog takmičenja u kojem jedan pas kolje drugoga, odražava ratobornu paranoju njegovog savetnika za nacionalna pitanja.

Patrušev je prvak agresivnog napada na Ukrajinu koji rado citira ruskog carskog generala Mihaila Skobeleva koji je, komentarišući masakr nad neprijateljem 1881. godine, rekao da je “trajanje mira u izravnoj proporciji s pokoljem koji si počinio nad neprijateljem: što ih jače udariš, duže će ostati tihi”.

Patrušev govori da Rusija u Ukrajini mora da vodi rat bez milosti jer je to rat sa Zapadom te kako SAD uopšte ne želi da Rusija postoji kao država.

Putinizam-patruševizam Galeoti vidi kao posljednji stadijum putinizma u kojem je teško predvidjeti Putinove buduće poteze. On je u posljednjih mjesec dana Rusiju pretvorio u ratnu mašinu i sve u njoj podredio ratu.

Referišući se na Putinovu izjavu od 7. jula ove godine, kad je utvrdio da “sve što treba da znate jeste da Rusija još nije ni počela ozbiljno”, Galeoti ističe kako se ta izjava ne odnosi samo na bojno polje, već da ruski predsjednik najavljuje da namjerava da postupa manje obzirno i na ostalim poljima.

Najnovije redukcije u snabdijevanju Njemačke gasom znak su da Putin pokreće ofanzivu i u političkom, i ekonomskom ratu protiv Zapada. Do tada je Rusija vodila reaktivnu politiku prema Zapadu, ali preuzimajući Patruševljevo čvrsto uvjerenje da je ukrajinski sukob tek jedan od frontova u širem ratu sa zapadom, možemo očekivati daljnju eskalaciju i na tome polju, piše Galeoti.

Putin je, tvrdi, u najopasnijoj fazi. U najlošijem scenariju suočen je s rizikom da ga zbace s vlasti i da ga snađe sudbina žrtvenoga jarca. U najoptimističnijem scenariju, moraće da precrta prvobitni san da uđe u panteon ruskih nacionalnih heroja.

Kako god bilo, ta situacija će imati izrazite posljedice na zemlje Zapada. Ako prihvatimo činjenicu da “Putin u završnoj fazi” vjeruje da se nalazi u egzistencijalnoj bici sa Zapadom, tada ćemo lakše shvatiti da će ovaj rat potrajati – čak i neoružanim sredstvima – čak i onda kad na ukrajinskim poljima suncokreta zavlada mir.

Zapad ne treba da se zavarava, ističe Galeoti, da će Putina tako lako i brzo svrgnuti s vlasti. Bilo bi bolje da Zapad takav scenario izbjegne jer iskustvo govori da i nije tako uspješan u tome. Fidel Kastro je preživio navodnih 600 pokušaja napada i na kraju umro prirodnom smrću u dubokoj starosti, a još je gore prisjetimo li se Avganistana i Iraka.

Ako se krene s Putinovim rušenjem, sasvim je sigurno da će on odgovoriti, a uz to bi se riskiralo opravdavanje najgore paranoje putinizma – patruševizma, i omogućilo da Putin bude zamijenjen nekim mlađim, zdravijim i još bjesnijim. Ni sankcije koje su zapadne zemlje uvele ruskim oligarsima, podsjeća Galeoti, nisu dale očekivane rezultate. Rusija nije u ekonomskom kolapsu niti je njena ekonomija implodirala.

Zapad mora da se pomiri s time da će ostati zarobljen u indirektnom sukobu s Rusijom barem toliko dugo dok je Putin u Kremlju, a možda i duže. Zapad će trpjeti posljedice rata u Ukrajini i one će značiti mnogo više od toga da će gas morati da kupuju negdje drugdje. Moramo se naviknuti na činjenicu da svijet prolazi neku vrstu novog hladnog rata u kojem se Kina i Rusija spremaju za trku i moramo se suočiti s njegovim posljedicama kao što su povećani troškovi odbrane.

To takođe znači da političari na Zapadu koji se takmiče za glasove birača moraju svojim građanima da priznaju da će morati da plaćaju taj hladni rat – ne samo nekoliko mjeseci ili čak godina – nego i u doglednoj budućnosti. Što prije počnemo da se pripremamo za Putinovu završnu fazu, to bolje – zaključuje Mark Galeoti u svom članku u Sandej Tajmsu