Piše: Predrag Lukač, diplomirani inženjer elektrotehnike

Urbanizam, građevinstvo i saobraćaj
Gorući problem su neplanski razvoj grada i propusti koji su prouzrokovani neadekvatnim
razvojem prateće infrastrukture. Svjedoci smo da se u gradu rade betonske zgrade na svakom
ćošku, a pri tome se zanemaruje činjenica da se tim povećava gustoća naseljenosti u pojedinim
tačkama grada, a da pri tome bliža okolina grada ostaje pusta. Zbog ove nesrazmjerne gustoće u
centru i “pustoće” u okolini, dolazimo u situaciju da u centralnim dijelovima grada imamo
saobraćajne kolapse, a izvan centra pusta naselja sa lošim putevima. Današnja situacija je da
imamo mnogo veći broj automobila nego što postojeće saobraćajnice mogu prihvatiti, a takođe
se to odnosi na parking mjesta. Ovo sve je posljedica nepostojanja urbanističkog plana; već se
stihijski i interesno donose regulacioni planovi, koji odgovaraju investitorima i onima koji o
tome odlučuju i to odobravaju. Niko ne razmišlja o možda najbitnijim pratećim infrastrukturama,
kao što su škole, saobraćajnice, mostovi, vodovodna, kanalizaciona i elektrodistibutivna mreža,
vrtići, parkinzi i dr. Kada problem nastane, onda se nekim parcijalnim rješenjima problem
pomjera sa tog mjesta na drugo mjesto, gdje se na drugom mjestu obično stvori još veći problem.
Jasno definisanim urbanističkim planom bi se infrastrukturni problemi rješavali u cjelini i ciljano
te bi imali optimalne efekte. Ovako je, narodski rečeno, samo prelijevanje iz šupljeg u prazno, a
od toga imaju koristi samo mali broj pojedinaca, a građani dobijaju samo dodatne nevolje.
Saobraćaj je najočigledniji primjer neplanske gradnje, ali se to odražava i na škole. Dobar
primjer je u proteklom periodu bujanje gradnje stambenih objekata u najmnogoljudnijem naselju
Starčevica, gdje je posljedica da je Osnovna škola Branko Radičević prebukirana, a Osnovna
škola Vuk Stefanović Karadžić u naselju Borik, koje se nalazi preko puta sa druge strane Vrbasa,
ima optimalan broj đaka. Takođe, i mostovi koji povezuju Starčevicu i ostale dijelove grada na
desnoj obali Vrbasa sa lijevom obalom ne mogu da prime toliku količinu vozila u istom trenutku,
te nastaju gužve i saobraćajni kolapsi. S obzirom na geografski položaj i tok tranzitnog
saobraćaja kroz Banjaluku, obilaznica oko Banjaluke sa zapadne strane i izgradnja
istočnog tranzita bili bi korisni za smanjenje opterećenosti saobraćajnica kroz sam grad. Iz
svih ovih razloga plansko širenje grada u skladu sa Urbanističkim projektom i izgradnja
nedostajuće ili neodgovarajuće infrastrukture u postojećim dijelovima gdje su ovi problemi
izraženi, moglo bi pomoći u rješavanju ovih problema. Ovakvim rješenjem građani bi
mogli smanjiti korištenje automobila za kretanje kroz grad, jer bi brže i tačnije stizali na
svoje odredište, izbjegavajući dugo i neplanirano voženje kroz gužvu. Ovakva rješenja se
mogu činiti skupim i nerealnim, ali uzimajući u obzir ulaganja u određene objekte, ovakvi
projekti bi mogli doprinijeti urbanističkom razvoju grada u narednih 100 godina i
poboljšati život kako sadašnjih građana tako i budućih generacija. Svjetske metropole su
ovakva rješenja radile kada su imale broj stanovnika kao Banjaluka danas, i zato su se brže
razvijale i postajale to što su danas.

 

Snabdijevanje električnom energijom
Snabdijevanje električnom energijom u gradskom području trenutno je na zadovoljavajućem
nivou, ali situacija u prigradskim naseljima zahtijeva značajna unapređenja. Da bi se povećala
pouzdanost i kapacitet elektrodistributivne mreže, neophodna je bliska saradnja s distributivnim
preduzećem ODS Elektrokrajina i kompanijom Elektroprenos BiH. Prelazak sa 10 kV na 20 kV
napon u srednjenaponskoj mreži, kojom upravlja ODS Elektrokrajina, predstavlja važan
korak, uz prioritetnu rekonstrukciju mreže u prigradskim naseljima, gdje je trenutno u
lošem stanju.
Tempo izgradnje novih objekata u Banjaluci povećava potražnju za električnom energijom, što
zahtijeva paralelan razvoj i povećanje kapaciteta distributivne mreže. Grad bi trebao raditi na
izgradnji dodatnih trafostanica na visokom naponu (110 kV), kako bi se izvori napajanja
električnom energijom približili potrošačima i povećali kapaciteti dostupne električne
snage.

Vodosnabdijevanje
Banjaluka ima dovoljne zalihe vode, ali neadekvatan razvoj vodovodno-kanalizacione
infrastrukture postao je evidentan u ljetnim mjesecima, kada su visoke temperature povećale
potrošnju vode. Umjesto političkih prepucavanja o uzrocima trenutne situacije, potrebno je
intenzivno raditi na unapređenju vodovodne infrastrukture kako bi se osiguralo adekvatno
vodosnabdijevanje u budućnosti. Prioritet treba biti izgradnja vodovodne mreže sa cijevima
većeg presjeka, kao i modernizacija i povećanje kapaciteta fabrike vode u Novoseliji. Pravilnim
planiranjem i implementacijom, grad bi mogao značajno unaprijediti svoje
vodosnabdijevanje.

Turističko-rekreativni sadržaj
Banjaluka, sa svojim povoljnim geografskim položajem na tranzitno-turističkim putevima, ima
veliki potencijal za razvoj turističko-rekreativnih sadržaja. Ovi sadržaji mogu privući veći broj
turista, što bi doprinijelo razvoju turističke djelatnosti i ekonomiji grada. Grad je već učinio
značajne korake u tom pravcu, kao što su razvoj rafting aktivnosti, okretanje prema rijeci Vrbas,
izgradnja pješačkih staza, plaža, banje u Srpskim Toplicama, te izgradnja Vidikovca.
Međutim, dodatni koraci mogli bi povećati atraktivnost grada. Na primjer, izgradnja
žičare od Banj Brda prema Zmajevcu preko Trešnjika, uz dodatne propratne objekte, bob
stazu za spuštanje, poput onih na Jahorini i Lovćenu, te eventualno adrenalinski park,
mogla bi dodatno poboljšati turističku ponudu grada. Takve investicije bi mogle biti
održive i isplative, za razliku od nekih objekata koji su izgrađeni za jednokratne prilike,
kao što je Teniski centar, koji sada zahtijeva dodatne troškove za održavanje. Ovi
turističko-rekreativni sadržaji mogli bi povećati zainteresovanost turista za posjetu gradu, te
dodatno potaknuti ekonomski razvoj.

 

Kulturne prilike
Održavanje objekata od kulturnog značaja, poput muzeja, galerija, tvrđava, pozorišta i biblioteka,
zaslužuje posebnu pažnju. Na primjer, Gradska biblioteka i Muzej Republike Srpske,
smješteni u Domu solidarnosti, suočavaju se s ozbiljnim problemima prokišnjavanja tokom
jačih padavina, što ugrožava knjige i eksponate od velikog istorijskog značaja. Međutim,
potrebno je usmjeriti više sredstava na očuvanje kulturnih objekata kroz planirane
projekte i strategije, nego na organizaciju kulturnih događaja u cilju sticanja političkih
poena.

Sport
Sportske prilike u Banjaluci pokazuju različite trendove. Dok je napredak vidljiv u fudbalu,
primjerom FK Borac, stanje u košarci, a posebno u rukometu, daleko je od zadovoljavajućeg.
Rukomet, nekada najuspješniji sport u regionu, sada je u ozbiljnoj krizi. Situacija u sportu
najbolje se ogleda kada uporedimo prošla vremena, kada su se u Banjaluci slavile olimpijske
medalje nakon svake Olimpijade, dok danas jedva dočekamo vijest da je neko uspio ispuniti
olimpijsku normu i otići na takmičenje.
Zašto je to tako? Kao rođeni Banjalučanin, koji se aktivno bavio fudbalom i šahom, a
rekreativno i drugim sportovima, sjećam se vremena kada je fizičko vaspitanje bilo važan
predmet u školama. Tadašnji nastavnici su radili s djecom od malih nogu, bez potrebe za
specijalnom opremom, uz fokus na rad i posvećenost. Oni su selektovali i usmjeravali učenike
prema njihovim talentima i afinitetima u sportske klubove, gdje je sve bilo besplatno. Ti
talenti su kasnije postajali vrhunski sportisti na evropskom i svjetskom nivou, donoseći
medalje sa svih takmičenja.

Najbolji primjer je saradnja nastavnika fizičkog vaspitanja (Pavlišin) iz tadašnje škole Braća
Pavlić, a današnje OŠ Ivo Andrić, i rukometnog kluba Borac, koja je iznjedrila evropske
šampione i nosioce zlatnih medalja sa Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava. Tada su djeca
postizala uspjehe zahvaljujući dobroj organizaciji i radu, a ne velikim sredstvima. S obzirom na
broj stanovnika koji gravitira prema Banjaluci, grad bi trebao imati najmanje jednog ili
dva reprezentativca u selekcijama Srbije i BiH u svim sportovima. Nažalost, sada se
oslanjamo na dovođenje igrača iz drugih sredina i nemamo svoje predstavnike u
reprezentacijama, što je daleko od željenog stanja.