BiH sve dalje od EU: Ni Brisel više nema rješenje za izlazak iz političkog ćorsokaka

Bosna i Hercegovina sve više se udaljava od evropskog puta, a ni u Briselu trenutno ne postoji jasno rješenje kako zemlju vratiti na put evropskih integracija. Dosadašnji model proširenja Evropske unije nije dao očekivane rezultate, dok političke blokade, nedovršene reforme i izostanak dogovora među domaćim političkim akterima dodatno usporavaju napredak.
Na problem je ukazala i evropska komesarka za proširenje Marta Kos, koja je nedavno u Evropskom parlamentu poručila da je za BiH potrebno razviti poseban pristup, jer postojeća metodologija ne funkcioniše.
Prema ocjenama analitičara, BiH je u posljednjem izvještaju Evropske komisije dobila jedan od najlošijih izvještaja do sada, što dodatno potvrđuje dubinu problema sa kojima se suočava na evropskom putu.
Pet ključnih prepreka evropskim integracijama
Među najvećim problemima izdvajaju se nefunkcionalnost institucija, političke blokade, nedostatak dogovora o ključnim pitanjima, nezavršene pravosudne reforme i činjenica da BiH još nema operativnog glavnog pregovarača sa Evropskom unijom.
Dodatni problem predstavlja i provođenje Reformske agende, koje nije dovoljno da bi zemlja mogla koristiti predviđena sredstva iz Plana rasta.
Kako za Nezavisne ističe Faris Kočan, slovenački ekspert za evropske integracije, izjava Marte Kos predstavlja zakašnjelo priznanje Evropske komisije da dosadašnja politika uslovljavanja nije dala rezultate.
„Problem BiH nije prvenstveno u tome što domaći politički akteri ne razumiju evropske kriterije, nego u tome što njihovo ispunjavanje često nije u skladu s interesima onih koji bi reforme trebalo da sprovedu“, smatra Kočan.
Prema njegovim riječima, odgovornost za zastoj snose i domaći politički akteri i Evropska unija, ali je ona prvenstveno na domaćim političarima.
Istovremeno, upozorava da je Brisel godinama računao na to da će političko uslovljavanje, finansijski podsticaji i perspektiva članstva postepeno promijeniti ponašanje domaćih političkih elita. Međutim, nije dovoljno uzeo u obzir specifičnost političkog sistema BiH, u kojem institucionalne blokade predstavljaju i značajan izvor političke moći.
Kandidatski status nije donio očekivane promjene
Kočan smatra da je dodatni problem nastao kada je BiH dobila kandidatski status, iako prethodno nisu bili ispunjeni svi potrebni reformski uslovi.
Takva odluka, prema njegovoj ocjeni, stvorila je utisak da se politički napredak može ostvariti i bez suštinskih promjena u institucijama.
Posljednji izvještaj Evropske komisije, kako ističe, pokazuje da BiH i dalje nema ključne pravosudne reforme, operativnog glavnog pregovarača, dok provođenje Reformske agende nije dovoljno za korištenje sredstava iz Plana rasta.
Šta bi mogao donijeti novi pristup Brisela?
Govoreći o mogućnosti posebnog pristupa koji je najavila Marta Kos, Kočan smatra da to ne treba posmatrati kao uvođenje evropskog starateljstva nad BiH.
Prema njegovom mišljenju, novi model morao bi biti prilagođen ustavnoj strukturi zemlje, velikom broju institucionalnih mehanizama veta i političkom sistemu u kojem je odgovornost za donošenje odluka podijeljena između različitih nivoa vlasti.
Konkretne reforme, smatra on, trebalo bi povezati sa neposrednim koristima za građane, istovremeno jačajući institucije koje su zadužene za njihovo provođenje i smanjujući mogućnost blokiranja evropskih procesa.
Evropska unija je tokom prethodnih decenija pokušavala različite modele približavanja BiH članstvu. Od poslijeratnog pristupa i inicijative da domaći lideri preuzmu odgovornost, preko insistiranja na rješavanju pitanja „Sejdić i Finci“, do njemačko-britanske inicijative usmjerene na ekonomiju i životni standard.
Kasnije su uslijedile nova strategija za zapadni Balkan, promjena metodologije proširenja i Plan rasta, kojim je BiH trebalo da dobije značajna sredstva za pripremu za postepeno uključivanje u evropske integracione strukture.
Ipak, nijedan od tih pristupa nije doveo do očekivanog pokretanja reformi. Sada se i u Briselu sve otvorenije govori o potrebi drugačijeg modela, ali ostaje pitanje kako ga sprovesti u zemlji u kojoj ni osnovni politički dogovori ne funkcionišu.


