Brisel sprema novi talas proširenja, a sve oči uprte u Island i Francusku

Dok Evropska unija sve glasnije govori o novom talasu proširenja, zemlje Zapadnog Balkana pokušavaju da iskoriste trenutak i ubrzaju put ka članstvu. U toj priči, međutim, neočekivano važnu ulogu mogao bi da odigra Island.

Dok Crna Gora privodi kraju reforme koje bi trebalo da joj otvore vrata EU, u Briselu se sve više govori o mogućnosti da se Podgorica i Rejkjavik nađu u istom talasu proširenja. Ključni trenutak za Island biće 29. avgust, kada će građani na referendumu odlučivati o ponovnom pokretanju pregovora o članstvu u Evropskoj uniji.

Od posljednjeg prijema nove članice prošlo je čak 13 godina. Proširenje je dugo bilo gotovo skrajnuto sa evropske političke agende, ali je rat u Ukrajini potpuno promijenio geopolitičke okolnosti. Brisel je počeo da članstvo Ukrajine i zemalja Zapadnog Balkana posmatra i kao pitanje strateške bezbjednosti, a ne samo kao administrativni proces ispunjavanja uslova.

U međuvremenu, iz EU stižu optimistične poruke o napretku kandidata i otvaranju novih poglavlja. Ipak, iza javnog optimizma postoji i ozbiljna dilema – kako sprovesti novo proširenje, a istovremeno izbjeći političke probleme koje ono može izazvati unutar samih članica.

Francuska ostaje velika nepoznanica

Upravo bi proces ratifikacije mogao da bude jedan od najvećih izazova. Kako navodi Euronews, iako bi potpuno zaustavljanje pristupanja neke države u završnoj fazi bilo bez presedana, takav scenario nije nemoguć.

Posebno se pod lupom nalazi Francuska. Pariz je još 2005. godine izmijenio Ustav tako da se za nove ugovore o pristupanju predviđa referendum ili njihovo odobravanje većinom od tri petine na zajedničkoj sjednici oba doma parlamenta.

Zbog toga se Crna Gora ponovo može naći u ulozi svojevrsnog testa za evropsku politiku proširenja. Njena ratifikacija mogla bi se vremenski poklopiti sa članstvom Albanije, ukoliko Tirana dovoljno brzo napreduje, ali i sa eventualnim povratkom Islanda za pregovarački sto.

Igor Novaković, viši saradnik ISAC fonda, smatra da su ove okolnosti veoma važne za Podgoricu.

Prema njegovoj ocjeni, prvi izazov za Crnu Goru jeste da do kraja godine završi preostale reforme, među kojima se posebno izdvaja promjena Ustava. Ipak, ni ispunjavanje domaćih uslova neće automatski riješiti pitanje članstva, jer će mnogo toga zavisiti od političke dinamike u državama članicama, prije svega Francuskoj.

Ukoliko građani Islanda krajem avgusta podrže nastavak evropskog puta, Novaković očekuje da bi se dinamika proširenja mogla značajno ubrzati.

Island bi tada, smatra on, mogao da se kreće ka članstvu zajedno sa Crnom Gorom. Dodatni argument predstavlja i činjenica da pitanje koje je ranije bilo jedno od glavnih prepreka za Island – ribarstvo – danas ima drugačiju težinu, posebno nakon izlaska Velike Britanije iz EU.

U Briselu već razmišljaju o „paketu“

Da bi Island mogao imati mnogo veći značaj za Crnu Goru nego što se na prvi pogled čini, smatra i Strahinja Subotić iz Centra za evropske politike.

On navodi da se u briselskim krugovima već govori o tome da bi odluka Islanda mogla snažno uticati na tempo proširenja.

Ukoliko referendum bude uspješan, Crna Gora bi, prema njegovoj procjeni, mogla dobiti značajnu političku prednost ukoliko se dvije zemlje budu posmatrale kao dio istog paketa.

Razlog je jednostavan. Dok je proširenje na Zapadni Balkan za dio evropske javnosti i dalje povezano sa političkom nestabilnošću i neriješenim regionalnim pitanjima, Island nema takav teret. Riječ je o bogatoj i stabilnoj državi, bez ozbiljnih regionalnih sporova, čije bi članstvo bilo mnogo lakše predstaviti evropskim biračima kao pozitivnu priču.

U takvoj kombinaciji, Crna Gora bi mogla imati koristi od pozitivnog imidža Islanda. Njeno članstvo bi se politički lakše „upakovalo“ ako bi bilo dio šireg talasa u kojem se nalazi i jedna zapadnoevropska, stabilna i ekonomski razvijena država.

Subotić, međutim, upozorava da bi Crna Gora i dalje mogla imati problem sa pojedinačnim državama članicama.

Kao potencijalnu prepreku navodi Hrvatsku, ali istovremeno ocjenjuje da bi zajednički ulazak sa Islandom mogao smanjiti prostor za takvu blokadu. U slučaju da dvije zemlje budu dio istog paketa, eventualno protivljenje Crnoj Gori nosilo bi veći politički trošak za državu koja bi pokušala da zaustavi cijeli proces.

Francuski izbori mogli bi promijeniti računicu

Posebno osjetljiv dio priče jeste Francuska.

Subotić podsjeća da francuski predsjednik ima mogućnost da pitanje pristupanja iznese pred parlament, gdje je potrebna većina od tri petine poslanika i senatora, ili da se odluči za referendum.

Upravo je referendum ono čega bi evropski zagovornici proširenja mogli najviše da se pribojavaju.

Francuska politička scena trenutno je sve više obilježena rastom desnice, a Marine Le Pen i Jordan Bardella predstavljaju ozbiljne političke faktore pred naredne izbore. Zbog toga bi eventualno izjašnjavanje građana o proširenju EU moglo prerasti u mnogo šire glasanje o aktuelnoj vlasti i politici predsjednika Emanuela Makrona.

Francuski referendumi su se i ranije pokazivali kao rizični za vlast, jer birači često pitanje koje je formalno usko postavljeno koriste kao priliku da iskažu nezadovoljstvo vladajućom politikom.

Zbog toga bi Brisel i Podgorica mogli imati interes da se proces ratifikacije završi što prije, odnosno dok u Francuskoj još postoji politička mogućnost da Makronova administracija obezbijedi potrebnu većinu.

Ukoliko bi se proces odužio i sačekao novu političku konstelaciju u Parizu, put Crne Gore ka članstvu mogao bi postati znatno komplikovaniji.

Kako zapravo izgleda završnica puta ka EU?

Pristupanje Evropskoj uniji ne završava se zatvaranjem pregovaračkih poglavlja. Nakon što se postigne dogovor o uslovima članstva, slijedi izrada i potpisivanje Ugovora o pristupanju.

Da bi ugovor stupio na snagu, mora ga ratifikovati svaka država članica EU, kao i država koja pristupa Uniji, i to u skladu sa sopstvenim ustavnim procedurama.

U procesu učestvuje i Evropski parlament, koji mora dati saglasnost na ugovor.

Upravo zbog toga posljednja faza može biti politički osjetljivija od same pregovaračke procedure. Dovoljno je da jedna članica odbije ratifikaciju ili da se u nekoj zemlji aktivira složena ustavna procedura pa da cijeli proces bude usporen.

Za Crnu Goru se zato naredni mjeseci mogu pokazati kao ključni. Ako Island na referendumu otvori vrata za povratak u evropske integracije, Podgorica bi mogla dobiti neočekivanog saveznika u završnici svog dugogodišnjeg puta ka Briselu.

U suprotnom, Crna Gora će ostati sama pred mnogo težim pitanjem – kako ubijediti sve članice EU, uključujući i politički sve nepredvidljiviju Francusku, da je upravo sada pravi trenutak za novo proširenje.