NAJPOPULARNIJI I NAJOMILJENIJI ODBORNIK DEJAN SEJMANOVIĆ: Banjaluci treba više dogovora (INTERVJU/VIDEO)
Dejan Sejmanović iz Ujedinjene Srpske važi za jednog od najaktivnijih i najpristupačnijih odbornika u Skupštini grada Banjaluka. Građani ga prepoznaju po radu na terenu, brzoj reakciji i stalnoj komunikaciji sa ljudima. U razgovoru za naš portal govori o motivaciji za rad, problemima građana i viziji razvoja Banjaluke.
Kako nosite breme najpopularnijeg i najomiljenijeg odbornika u Skupštini grada Banjaluka?
„Pitanje „najpopularniji“ i „najbolji“ je relativno. Ima dosta dobrih i popularnih odbornika. Iskreno, nije lako. Da biste bili među najboljima i održali tu popularnost, morate biti dostupni građanima 24 sata dnevno, ozbiljni u poslu i istrajni u svemu što radite.
Nekada se obraćam i u šaljivom tonu, ali uvijek gledam da to ima smisla i da iza svega stoji ozbiljna poruka. Ta popularnost nije došla preko noći. Godinama sam se bavio sportom, učestvovao u humanitarnim akcijama, pomagao ljudima i bio prisutan u društvenom životu grada. Sve to gradi povjerenje.
S druge strane, dovoljan je jedan pogrešan korak da se sve što ste godinama gradili sruši preko noći. Zato čovjek mora biti iskren i dosljedan. Građani vrlo dobro osjete iskrenost, ali i neiskrenost“.
Mislite li da vas je upravo taj šaljivi način obraćanja izdvojio među građanima?
„Moguće. Nemamo svi isti pristup medijima. Neki političari imaju mnogo više prostora, pa opet ne uspiju da zadrže pažnju ljudi. Ja uglavnom koristim društvene mreže i trudim se da kroz humor približim ozbiljne teme građanima.
Recimo, imao sam jedan video o regulacionim planovima koji je bio šaljivog karaktera, ali sam potpuno ozbiljno mislio sve što sam rekao. Ljudi koji me poznaju znaju da sam iskren u tome.
Veoma sam vezan za Banjaluku. Ovdje živim 46 godina i uvijek sam govorio koliko je važno sačuvati zelenilo po kojem je naš grad prepoznatljiv. Iskreno se bojim da bi Banjaluka, ako ovako nastavimo, mogla postati grad betona umjesto grad zelenila“.
Otkud Vam tolika energija, šta Vas motiviše da toliko radite za građane Banjaluke?
„Nekada imam energije i previše, a nekada potpuno ostanem bez nje, jer sam praktično 24 sata aktivan. Ljudi stalno zovu, traže pomoć, pitaju za savjete i očekuju da izađete na teren. Dešava se da telefon zvoni i kada sam na sahrani ili porodičnom okupljanju. Ako se ne javite, ljudi odmah pomisle da ste se promijenili ili „uzdigli“. Većinu ne interesuje gdje ste i šta radite — oni žele da riješite njihov problem“. Naravno, ne mogu sve riješiti, ali se trudim koliko god mogu“.
Koliko vremena provodite rješavajući probleme građana?
„Mnogo. Banjaluka je teritorijalno veliki grad i nije jednostavno u jednom danu otići u Veriće, pa u Krmine, Kuljane i druga naselja. Uz sve to, ljudi vas često pozovu i na kafu, druženje ili slavlje, pa pokušavate nekako sve uklopiti. Iskreno, najviše trpe porodica i moje zdravlje. Imam suprugu, dvoje djece, obaveze prema porodici i prijateljima, ali često nemam dovoljno vremena za njih. To mi najteže pada“.
Da li uspijevate stići na sve lokacije i odgovoriti na sve zahtjeve?
„Trudim se. Naravno da ne mogu uvijek svugdje stići. Nekad privatne obaveze jednostavno ne dozvoljavaju. Ali pokušavam biti maksimalno prisutan među ljudima“.
Kako Skupština grada reaguje na vaše inicijative i pitanja?
„Neke stvari uspijemo riješiti kroz Skupštinu, ali za mnoge je potrebna saradnja gradske uprave. Trenutno imamo situaciju gdje gradska vlast nema skupštinsku većinu kojoj ja pripadam, pa je neophodno stalno praviti kompromise i dogovore.
Mi u Ujedinjenoj Srpskoj imamo slogan „Banjaluka bez blokada“ i zaista pokušavamo da građani ne trpe zbog političkih sukoba.
Jedan od primjera je projekat vodovodne mreže „Tunjice 1 i 2“. Bilo je dosta nejasnoća oko projekta i tražili smo dopunu dokumentacije. Na kraju smo ipak uspjeli postići dogovor i svi odbornici su jednoglasno podržali projekat. Takvi trenuci me posebno raduju.
Vrlo je neprijatno kada odete među ljude, a oni vam kažu da po deset ili dvadeset dana nemaju vodu. Tada osjećate dodatnu odgovornost da se problem riješi“.
Kako vidite Banjaluku u narednom periodu?
„Volio bih da ostane grad zelenila i duha koji je nekada imala. Vjerovatno me stiže i nostalgija za starom Banjalukom, za vremenom kada je grad imao drugačiji izgled i atmosferu. Nisam pristalica ove prebrze urbanizacije i betonizacije. Naravno da grad treba da se razvija i da ima turističke sadržaje, ali ne smijemo izgubiti identitet.
Recimo, nedavno smo podržali projekte sanacije kula na Kastelu, a grad je dobio oko 600 hiljada KM bespovratnih sredstava iz evropskih fondova. To su konkretne stvari koje ostaju građanima.
Meni nikada nije bilo najvažnije da se slikam pored projekta ili da sve objavljujem na društvenim mrežama. Važno mi je da se nešto uradi. Novac nije moj, nego narodni. Građani pune budžet i mi smo tu da taj novac vratimo kroz konkretne projekte“.
Hoćete li se i u narednom periodu ovim intezitetom baviti politikom?
„Pokušaću, koliko budem mogao. Ujedinjena Srpska ima dva odbornika i nemamo veliku političku snagu, ali upravo kroz dogovor i kompromis uspijevamo riješiti mnogo stvari.
Trudim se da budem realan i iskren. Ljudi to prepoznaju.
Ja sam dijete radničke porodice. Odrastao sam dijelom i na selu, radio razne poslove još od osnovne škole i to čovjeka oblikuje. Danas imam 25 godina radnog staža i vjerovatno bih po tome mogao razmišljati i o penziji, ali mislim da još nije vrijeme za to“.
Novinar: Marijana Bogdanović
