General Ben Hodžis, bivši komandant američkih snaga u Evropi, analizira rat u Ukrajini i kaže da, ako Rusi ostanu bez Krima, to bi za njih i za Putina bio kraj.

On, takođe, tvrdi da ima plan kako da se Krim izoluje.

U avgustu 2022. ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski održao je značajan govor u kojem je citirao frazu: “Počelo je sa Krimom i završiće se sa Krimom”.

Okupacija Krima je nesumnjivo bila ključni momenat koji je pokrenuo niz drugih značajnih događaja. U Ukrajini je to označilo početak ruske agresije, koja se ubrzo proširila na region Donjecka i Luganska.

U Rusiji je uspostavljen “Krimski konsenzus”, a Putinu je udario jak vetar u leđa. Analitičari smatraju da je na Putinovu odluku da napadne Ukrajinu u februaru 2022. u velikoj meri uticao slab odgovor Zapada na aneksiju Krima, prenosi Jutarnji list.

U februaru 2022. Rusi su pokrenuli najefikasniju ofanzivu na Ukrajinu upravo sa Krima, rasporedivši otprilike 25 bataljonskih taktičkih grupa. Za samo dva dana napredovali su preko 100 kilometara i zauzeli područje veće od Švajcarske.

Do sredine marta, krimska grupa ruskih oružanih snaga zauzela je Herson, opkolila Nikolajev i predstavljala pretnju za Odesu. Iako je na kraju morala da se povuče sa mostobrana na desnoj obali Dnjepra i iz Hersona, osvojeni “kopneni koridor” ostaje najznačajniji ruski vojni poduhvat.

Potpuno drugačiji rat

Krim je glavno transportno čvorište i pozadinska baza za ruske trupe raspoređene u pravcu Hersona i Zaporožja i služi kao kritična strateška lokacija. To je takođe lansirna platforma za raketne napade na Ukrajinu, sa 750 krstarećih raketa sa morskog i vazdušnog lansiranja samo u prvih šest meseci sukoba, piše Jutarnji list.

Osim toga, služi kao baza za popravku i održavanje vojne opreme, ruta za snabdevanje ruskih okupatora gorivom i municijom i baza za slanje PVO i borbene avijacije. Nekada omiljeni slogan ruskih nacionalista i onih koji su se protivili Putinovom režimu bio je “Putin može otići, ali Krim će ostati”.

Sada, nakon visokoprofilnog sukoba između Ukrajine i Rusije, pesma je promenjena i kaže: “Bilo da Putin ostane ili ode, moraćemo da se odreknemo Krima”.

S obzirom na to da nema diplomatskih opcija za povratak poluostrva, vojna akcija je primarni scenario. Ali dok žestoki sukobi odjekuju u istočnom Donbasu, na Krimu se vodi sasvim drugačiji rat: rat noćnih eksplozija, sabotaža i dezinformacija.

Ovo je sukob koji se uglavnom vodi u senci, daleko od brutalnog i iscrpljujućeg rata koji besni u Donbasu. Brojni izveštaji potvrđuju da Ukrajina ulaže značajne napore da rusku okupaciju učini što neprijatnijom, dok Rusi ulažu velike napore da dodatno ojačaju poluostrvo. Čak su angažovali legije radnika za izgradnju utvrđenja i rovova.

Poluostrvo je arterija kroz koju Rusija gura trupe i oružje u južnu Ukrajinu, kao i odbrambena pozadina za ruske snage koje i dalje drže deo Hersonske oblasti.

“Pripreme za deokupaciju”
Ukrajinska vojska neprestano maltretira rusku Crnomosku flotu diverzijama i pokušava da onesposobi vitalnu rusku liniju snabdevanja, prenosi Jutarnji list. Samo povremeno video-snimci na društvenim mrežama daju naznake o tome šta je pogođeno. I tek povremeno ukrajinski zvaničnici pominju bilo kakve akcije na Krimu.

Ali prošle nedelje Glavna obaveštajna služba Ukrajine izvestila je da su eksplozije u krimskom gradu Džankoju izazvane napadom na ruske krstareće rakete “kalibr” koje su transportovane železnicom.

Navodi se da je napad poslužio za “demilitarizaciju Rusije i pripremu poluostrva Krim za deokupaciju”. Kalibri su meta visokog prioriteta s obzirom na haos koji izazivaju kada ih Crnomorska flota ispaljuje na ciljeve u Ukrajini. Vadim Skibicki, zamenik šefa ukrajinske vojne obaveštajne službe, rekao je da će predstojeća ukrajinska kontraofanziva imati za cilj da zabije klin između Krima i ruskog kopna. Insajder u svojoj opsežnoj analizi piše da bi na osnovu iskustva ukrajinske vojske u prethodnom ratu, operacija ponovnog preuzimanja Krima zahtevala sličnu ofanzivu kao kontraofanziva u Harkovu u avgustu i septembru 2022. godine, ali ovog puta na teritorije pod ruskom okupacijom u oblastima Hersona i Zaporožja.

Nakon toga, područje borbenih dejstava trebalo bi da bude izolovano prekidom transportnih komunikacija, kao što su to učinile ukrajinske snage kada su prošle jeseni oslobađale desnu obalu Hersonske oblasti, na primer onesposobljavanjem Kerčkog mosta. Posle toga, ukrajinska vojska bi trebalo da uspostavi kontrolu vatre nad poluostrvom, slično sistematskom granatiranju ostrva Snejk visokopreciznim artiljerijskim sistemima prošlog leta.

Sjedinjene Države su dugo bile veoma oprezne prema nameri Ukrajine da vojnom silom povrati Krim. Za Putina, Krim predstavlja i lično dostignuće i ključni korak ka vraćanje imperijalne slave Rusije. Svaki potez koji bi promenio status poluostrva smatran je “crvenom linijom” za gospodara Kremlja.

Visok rizik
Ako bi Ukrajina pokazala svoju vojnu sposobnost da izvrši napad na Krim, to bi takođe ojačalo njenu pregovaračku poziciju.

“Iako bi prava ofanziva nosila visoke rizike, uključujući potencijalnu upotrebu taktičkog nuklearnog oružja, podizanje uloga na ovaj način moglo bi se smatrati opravdanom strategijom”, ocenjuje Insajder.

Ukrajina i njeni zapadni saveznici možda neće moći da izdrže produženi rat iscrpljivanjem, što zahteva agresivniji pristup.

Krim je izuzetno veliki zalogaj i ukrajinske oružane snage bi morale da objedine sve svoje veštine: vojne i taktičke sposobnosti koje su korišćene odvojeno, u manjim ratnim zonama i pod povoljnijim uslovima – u jednoj operaciji da povrate kontrolu nad Krimom. Međutim, i ako u tome uspeju, samo će stvoriti uslove za ofanzivu na samo poluostrvo, što takođe predstavlja veliki izazov.

Dok se na poluostrvu užurbano grade linije utvrđenja, njegova glavna odbrana je geografija. Sa uskom prevlakom širine samo 7–10 km, efikasna konzervacija je zadatak kojim se može upravljati.

Ako bi došlo do prodora na Krim, bile bi korisne vazdušne i pomorske snage, poput amfibijskih trupa, ali ukrajinska vojska nema te sposobnosti. Čak i uz podršku zapadnih saveznika, bilo bi potrebno predugo za stvaranje ili obnovu. Jedina druga opcija je da se pređe Sivaš, dugačak zaliv na severu Krima sa dubinom od oko jedan do tri metra, kao što je to uspešno rađeno u prethodnim ratovima. Međutim, ovaj manevar zahteva veliki broj plovila i zaštitu od vazdušnih napada, navodi Insajder, a prenosi Jutarnji list.

Krim je izuzetno veliki zalogaj, a ukrajinske oružane snage bi morale da ujedine sve svoje veštine

General Mark Mili, predsedavajući Zajedničkog štaba američkih snaga, rekao je ranije ove godine da bi “bilo veoma teško vojno proterati ruske snage sa ukrajinske teritorije koju je okupirala Rusija”. Ančal Vohra je nedavno napisao u časopisu Forin polisi da je “izolovati Krim jedno, ali da je ulazak, napad i zadržavanje tako snažno utvrđenog regiona koji čuva ruska mornarica sasvim drugo”.

Ali Ukrajinci kažu da su odlučni da oslobode sve okupirane teritorije, uključujući Krim, a general Ben Hodžis, bivši komandant američkih snaga u Evropi, kaže da je osmislio strategiju za koju veruje da ne samo da bi omogućila Ukrajini da povrati Krim, već bi izazvala potpunu rusku vojnu imploziju.

Ako izgube Krim, gotovi su

Predlog generala Hodžisa je sledeći: da se izoluje poluostrvo u ruskom posedu preciznim udarima na dva kopnena puta koja ga povezuju sa ruskom teritorijom. Kerčki most i koridor za Krim koji ide duž Azovskog mora već su oštećeni u diverziji.

Kada se ova logistička uska grla preseku, usledio bi veliki oklopni napad na Azovsko more, praćen probojem ruskih odbrambenih linija severno od Krima. Kada ukrajinski raketni i artiljerijski sistemi budu u neposrednoj blizini, ruske vazdušne, kopnene i pomorske snage na poluostrvu bile bi napadnute preciznim dalekometnim udarima i bombardovanjem, sve do poslednje tačke kada bi ukrajinska vojska mogla da pokrene kopnenu ofanzivu duž Perekopske prevlake na sam Krim.

Ovaj usaglašeni napad na poluostrvo – njegovo izolovanje, neutralisanje i nanošenje velike štete Putinovoj vojnoj infrastrukturi udarima dugog dometa – bio bi veliki udarac za ruski moral.

U nedostatku drugih odlučujućih uspeha na bojnom polju, ovo bi za Moskvu predstavljalo poraz koji ne bi mogla da prikrije. Pad Krima bi svakako doveo do potpunog kolapsa ruskih snaga na terenu, a možda čak i do pada Putina.

Ali sve je lakše reći nego učiniti. A britanski penzionisani oficir smatra da plan nema šanse za uspeh ako ukrajinskim snagama nema veće vojne i druge podrške Zapada. Čak i ograničenija operacija oslobađanja zahtevala bi masovno povećanu pomoć zapadnih zemalja, uključujući mnogo više tenkova nego što je obećano, mnogo veće količine municije i raketne sisteme dugog dometa koji ranije nisu razmatrani ili obezbeđeni. Ova dodatna podrška bi morala biti dugoročno održiva, a to bi značilo povećanje odbrambene industrijske proizvodnje i u SAD i u Evropi iznad prethodno razmatranih vrednosti, piše Jutarnji list.