Električni trotineti nisu igračke: Roditelji djeci kupuju opasnost na točkovima

Djeca na električnim trotinetima i četvorotočkašima postala su svakodnevna slika na ulicama Republike Srpske, ali stručnjaci upozoravaju da brzina te nepoštovanje propisa predstavljaju kombinaciju koja često završava povredama i nezgodama.

Trotineti nisu igračke

A za to su, ističu, odgovorni roditelji, koji djeci kupuju trotinete “kao da su igračke”.

Iz Agencije za bezbjednost saobraćaja RS za “Nezavisne novine” kažu da je nagli porast broja ovih kategorija vozila prevazišao brzinu kojom se razvijaju saobraćajna infrastruktura i javna svijest učesnika u saobraćaju.

“Saobraćajni sistem je time postao znatno kompleksniji i rizičniji, jer su djeca, kao ranjivi učesnici u saobraćaju, oni koji u većini slučajeva nemaju izgrađenu saobraćajnu kulturu niti razumijevanje opasnosti kojima se izlažu”, kažu iz Agencije.

Djeca uglavnom nisu psihofizički spremna

Pojašnjavaju da djeca uglavnom nisu psihofizički spremna za bezbjedno upravljanje ovakvim vozilima u realnim saobraćajnim okolnostima.

“Električni trotineti se često pogrešno doživljavaju kao bezopasne igračke, iako razvijaju velike brzine, a djeci nedostaje moć predviđanja rizika, procjene brzine drugih učesnika i poznavanje saobraćajnih pravila. Sa druge strane, kvadovi su teška, snažna i specifično nestabilna motorna vozila čije upravljanje zahtijeva fizičku snagu i vozačku zrelost koju djeca, jednostavno, još uvijek nemaju”, naglašavaju.

Najveći rizici

Ističu da najveći rizici koji dovode do nastanka povreda proizlaze iz neprilagođene brzine, gubitka kontrole nad vozilom usljed neravnina na putu ili ivičnjaka, izlijetanja pred automobile i prevoženja više osoba na jednom trotinetu.

“Najčešće povrede kod padova sa trotineta su teške povrede glave, potres mozga, prelomi vilice i lobanje, ruku, dok su kod četvorocikala rizici još veći, jer usljed prevrtanja dolazi do izuzetno teških preloma ekstremiteta, povreda kičme…”, ističu.

Dodaju da je zakonski okvir u Srpskoj još 2021. godine postavljen veoma napredno, kada su izmjenama i dopunama Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima RS trotineti prepoznati i uvršteni u domaće normative, no napominju da konstantna pojava novih modela i sve veća masovnost na ulicama ukazuju na to da postoji prostor za dalje unapređenje propisa.

Roditelji nisu upoznati sa zakonom

Iz Agencije ističu da se glavni problem u praksi ogleda u činjenici da veliki broj građana, a posebno roditelja koji ova vozila kupuju djeci, uopšte nije upoznat sa postojećim zakonskim odredbama i ograničenjima.

“U praksi je stepen poštovanja saobraćajnih pravila na veoma niskom nivou. Svakodnevno na ulicama možemo vidjeti vozače ovih kategorija vozila koji očigledno ne ispunjavaju starosnu granicu, kako voze trotinete bez zaštitne kacige, krećući se velikom brzinom po površinama namijenjenim za kretanje pješaka i sl.”, dodaju.

Navode da je roditeljska odgovornost u ovim situacijama ključna, te da se ogleda u svjesnosti da kupovina ovakvih vozila maloljetnicima nije igračka, već preuzimanje ozbiljnog rizika po njihov život, kao i po bezbjednost drugih učesnika u saobraćaju.

A kada dođe do nezgode ili prekršaja, teret odgovornosti, kako etički, tako i kroz nadoknadu materijalne i nematerijalne štete, u potpunosti snose roditelji.

“Kupovina električnog trotineta ili četvorocikla uglavnom služi kao ispunjavanje dječje želje ili nagrada za odličan uspjeh, pri čemu roditelji ne razmišljaju o opasnostima. Najvažniji savjet je da nikada ne kupuju i ne iznajmljuju ova vozila djeci koja nemaju zakonom propisane godine za njihovo korištenje”, naglašavaju.

Kada je riječ o unapređenju bezbjednosti, iz Agencije navode da je neophodno osavremeniti trenutnu regulativu kroz usklađivanje sa novom evropskom direktivom o vozačkim dozvolama i uvođenje izričite zabrane upravljanja lakim ličnim električnim vozilima za djecu mlađu od 14 godina.

“Ali je neophodno i da se pooštri sprovođenje propisa kroz češće i rigoroznije policijske kontrole na terenu, uz beskompromisno kažnjavanje roditelja koji svjesno dopuštaju djeci kršenje zakona”, ističu i dodaju da kroz zanimljive sadržaje djeci treba usaditi saobraćajnu kulturu od najranijeg doba, jer se pravilne navike i svijest o opasnostima najbolje formiraju u školskim klupama.

Ljudi uglavnom navikli da krive samo sistem

Sociolog Vladimir Vasić za “Nezavisne” kaže da su ljudi uglavnom navikli da krive samo sistem i odgovornost traže isključivo kod institucija kada se nešto loše desi.

“Mislim da bi trebalo više raditi i na ličnoj odgovornosti, kako pojedinaca, tako i na prevenciji i bezbjednosti učesnika u saobraćaju. Kazne nisu namijenjene onima koji su oprezni, već treba da utiču na smanjenje neodgovornog ponašanja. Naravno, kada su u pitanju mladi i djeca, odgovornost bi trebalo, u određenoj mjeri, prebaciti i na roditelje, s obzirom na to da djeca nisu krivično odgovorna”, istakao je Vasić.

On navodi i da je potrebno podizati svijest o tome koliko pojedine situacije u saobraćaju mogu biti opasne, ne samo za one koji neodgovorno koriste sredstva u saobraćaju, već i za druge učesnike koji ni krivi ni dužni mogu da zadobiju teške ili lakše povrede zbog nečije nepažnje ili bahatog ponašanja.

Pojasnio je da problem često leži i u granicama u vaspitanju i odgoju.

“Stiče se utisak da pojedini roditelji svoju privrženost djeci pokušavaju pokazati kroz skupe poklone i materijalne stvari, smatrajući da na taj način nadoknađuju propuste u vaspitanju ili opravdavaju svoju ulogu roditelja”, kazao je Vasić.

“Medvjeđa usluga”

Međutim, na taj način djeci se, kako kaže, može učiniti “medvjeđa usluga”, jer kada se jednom naviknu na određeni nivo materijalnih stvari, često počinju da traže sve više, a šta zapravo predstavlja to “više”- to je, ističe on, ozbiljno pitanje za roditelje.

Kada je riječ o trotinetima, propisi ih dijele u određene klase, pa tako za upravljanje vozilima klase 1 i 3 važi pravilo da korisnik mora imati više od šest godina, dok su za korištenje trotineta klase 2 i klase 4 propisani znatno stroži uslovi.

To znači da lice mora imati više od 14 godina i posjedovati potvrdu o poznavanju propisa o bezbjednosti saobraćaja na putevima, osim u slučaju da već posjeduje vozačku dozvolu kojom se dokazuje pravo upravljanja vozilom bilo koje kategorije. Za upravljanje četvorociklima, pravila su jasno kategorisana prema starosnoj dobi, pa je tako za potkategoriju B1 propisana starosna granica od 16 godina.