Izjava o “cijeni života u centru” pokrenula lavinu reakcija u Banjaluci

Izjava gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića o životu u centru grada pokrenula je snažan talas nezadovoljstva u javnosti. Brojne reakcije građana preplavile su društvene mreže i portale, a dominantan ton komentara ukazuje na ogorčenost zbog načina na koji se obratio javnosti.

Stanivuković je poručio da stanovanje u centru „mora imati svoju cijenu“, te da oni koji to ne mogu da podnesu treba da razmisle o preseljenju u povoljnije dijelove grada. Uz to je najavio nove mjere, uključujući obavezno uređenje fasada, kao i drugačiji pristup vlasnicima zapuštenih objekata i parcela u centralnoj zoni.

– „Jeste vidjeli one šupe i šupice, propale i uništene kuće u centru, u Srpskoj ulici. Ono ni na šta ne liči. Trebamo donijeti odluku, prijatelju, možeš ti imati šupicu tu i ne moraš je nikad prodati, ali plaćaš porez na nepokretnost kao da je zgrada koja je tu ucrtana ili objekat. Čovjek drži šupicu koji hoće da proda za milione. Mi se sa tim ne možemo izboriti” – rekao je Stanivuković.

Uslijedile su brojne kritike, od ocjena da zanemaruje komunalne probleme do optužbi da pokazuje neosjetljivost prema građanima. Jedan od komentara poručuje da bi prioritet trebalo da budu osnovne gradske potrebe.

„Prava neznalica. Kako te nije sramota? Nekad su pismeni ljudi i gospoda govorili sa tom govornicom. Pa, neznalice jedna, znaš li šta govoriš? Znaš li da postoji zakon i zdrav razum protiv tebe i tvojih tajkuna? Kako te nije sramota govoriti takve budalaštine i to toliko agresivno??”

„Pa dečko, ti nisi u stanju da popraviš tri rupe u gradu, a uhvatio si se da uređuješ tuđa dvorišta i šalješ račune ljudima.”

„Istjeraće Banjalučane iz Banjaluke.”

„Bahatost na samom vrhuncu! Ovaj dječak, koji se već godinama igra gradonačelnika, sada već prevazilazi sve mjere.”

„Ti si čist promašaj i čovjek koji je uništio Banjaluku. Sve čega si se dohvatio, uništio si. Od saobraćajne revolucije dobili smo haos. Samo toliko neka te bude stid, ali obraza nemaš pa se nema šta ni zacrveniti.”

Pojedini građani smatraju da izrečena poruka ne odgovara funkciji koju obavlja. Ukazuju da gradonačelnik treba da vodi računa o svim stanovnicima, a ne samo o tržišnoj vrijednosti nekretnina.

„Poruka ‘ako ne možete platiti – preselite se’ zvuči više kao tržišna logika investitora nego kao stav gradonačelnika koji treba da brine o svim građanima. Grad nije ekskluzivna zona za imućne.”

Bilo je i komentara koji dovode u pitanje zakonitost i opravdanost pojedinih mjera, posebno u vezi sa porezima i obavezama vlasnika nekretnina.

„Ionako ne bi smjeli da naplaćujete. Imovina je nepovrediva! Ti porezi su samo harač koji je bez osnove, ne možeš da naplaćuješ porez na nešto što je moje i što sam zaradio ili prenio naslednicima. Obaveza je da se održavaju fasade, ali u razumnom roku i ovakve fašističke izjave su pretjerane.”

„Draško, očigledno si izgubio kompas. Kad gradonačelnik počne da proziva narod zbog fasada, dok taj isti narod razmišlja kako da preživi mjesec, to je jasan znak da nemaš dodir sa realnošću.”

„Banjaluko, hoćeš li i dalje ćutati na ovog mladog bahatog čovjeka? Ovo niko nikad nije radio Banjalučanima, ali za sve postoji prvi put.”

Dio komentara fokusiran je na komunalne i infrastrukturne probleme, uz poruku da su to pitanja koja zahtijevaju hitno rješavanje.

„Neka riješi grijanje, vodu, puteve, parking. On priča gluposti neke.”

„Rekao sam ja davno da će jednoga dana Milorad biti mala maca za njega.“

„Narod nije zaboravan. Svaka izjava, svaki bahat ton ostaje zapamćen. Kad dođu izbori, odgovoriće ti onako kako si se ti obraćao njima.”

„Bilo bi dobro pozabaviti se kanalizacijom u određenim naseljima. Nije Banjaluka samo centar, Petrićevac, Rosulje, Obilićevo itd. Kada je predizborna kampanja, onda je Banjaluka i Motike, Kuljani, Priječani i druga naselja malo dalje od centra. Dajte narodu da živi.”

Reakcije koje su uslijedile pokazuju da je izjava o cijeni života u centru otvorila širu raspravu o prioritetima gradske vlasti i odnosu prema građanima. Nezadovoljstvo dijela javnosti usmjereno je prije svega na ton obraćanja i percepciju da se zanemaruju problemi koji, prema njihovim riječima, direktno utiču na svakodnevni život.