Ko će porodiljama isplatiti naknade: Sukob entitetskih zakona ostavlja majke bez novca
Žene iz Republike Srpske koje rade u poslovnicama na njenoj teritoriji, ali za firme sa sjedištem u Federaciji BiH, ostaju bez naknade za porodiljsko odsustvo iako im to pravo formalno pripada. Poslodavci je ne isplaćuju dobrovoljno, a sudovi u Sarajevu tužbe odbacuju. Teret pada na majke, koje se zbog toga često vraćaju na posao znatno prije zakonskog roka.
Presude kojima raspolažu Nezavisne pokazuju da sudovi u Federaciji primjenjuju svoje propise, bez obzira na to što je poslovnica u Srpskoj. U ugovorima je ugovorena nadležnost suda prema sjedištu poslodavca, pa porodilje ne mogu da ostvare prava iz Zakona o radu RS. Upućuju ih na institucije prema prebivalištu, ali ni Fond u Srpskoj ne može da isplati ono što nije uplaćeno.
Banjalučki advokat Vladimir Dragičević kaže da je riječ o pravnom vakuumu zbog sukoba dva različita entitetska sistema. „U Federaciji BiH ne postoji poseban fond niti doprinos za dječju zaštitu, već se porodiljske naknade finansiraju direktno iz kantonalnih budžeta, a ključni uslov za ostvarivanje prava je prebivalište majke na području tog kantona. S druge strane, u Republici Srpskoj primjenjuje se Zakon o dječijoj zaštiti prema kojem Javni fond za dječiju zaštitu RS refundira naknade isključivo na osnovu sjedišta poslodavca na teritoriji Republike Srpske i na osnovu faktički uplaćenih doprinosa u taj fond.“
Za radnika koji radi na teritoriji Srpske kod poslodavca iz FBiH, prema njemu, važe Zakon o radu RS i Zakon o doprinosima RS, jer je presudno mjesto rada. „To znači da su poslodavci iz FBiH dužni da radnicama koje žive i rade u RS isplaćuju naknadu plate za vrijeme porodiljskog odsustva prema Zakonu o radu RS i da za njih uplaćuju doprinose u RS. Međutim, poslodavci iz FBiH mogu faktički izbjeći tu zakonsku obavezu tako što iskoriste svoj jači ekonomski položaj i u ugovor o radu unesu odredbu prema kojoj je za radni spor nadležan sud u FBiH.“
Sudovi u FBiH sude samo po svom Zakonu o radu, a po njemu poslodavac nema dužnost da isplaćuje naknadu plate za porodiljsko. Tako se ugovorenom nadležnošću faktički uskraćuje pravo ženama koje žive i rade u Srpskoj.
Dragičević smatra da sudovi u RS ne smiju da odbiju da postupaju samo zbog takve klauzule. „Zbog toga sudovi u RS ne bi mogli odbiti da postupaju u ovim predmetima pozivajući se na ugovorenu nadležnost suda u FBiH, jer takvo ugovaranje nadležnosti ima isključivo za cilj zaobilaženje propisa Republike Srpske. Zato je moj stav da sudovi u RS u takvim slučajevima treba da uskrate dejstvo odredbi o ugovorenoj nadležnosti i odluče o zahtjevu radnice prema mjestu rada.“ Dodaje: „Naši sudovi treba da ispitaju stvarno dejstvo takve klauzule, te zaštite radnicu kada se zaobilaze prinudni propisi RS.“
Cijeli teret sistemske greške, ističe, prebačen je na majke. Rješenje vidi u usklađivanju propisa. „Izlazak iz pravnog vakuuma zahtijeva hitnu koordinaciju entitetskih propisa radi refundacije troškova, da bi se uspostavio mehanizam novčanog poravnanja između kantonalnih budžeta i Fonda za dječiju zaštitu RS. Alternativno, potrebno je dopuniti kantonalne i entitetske zakone tako da se uplata doprinosa u mjestu rada direktno prizna kao osnov za isplatu naknade u mjestu prebivališta, čime bi se konačno zaustavila diskriminacija radnica i osigurala jednaka socijalna zaštita za sve majke u Bosni i Hercegovini.“
