Ko savjetuje lidere u Srpskoj?
Kada političari raspolažu širokim timovima savjetnika, očekuje se da odluke budu promišljene i politički održive. Ipak, praksa pokazuje da broj saradnika ne znači nužno i kvalitet procjena. Primjeri iz Republike Srpske ponovo su otvorili pitanje stvarne uloge savjetničkih kabineta.
Dok je bio predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik imao je 32 savjetnika. Uprkos tome, ostao je bez funkcije, što je pokrenulo raspravu o odgovornosti i kapacitetu njegovog tima. Bez obzira na politička tumačenja, ostaje činjenica da je uz obiman savjetnički aparat doživio ozbiljan politički i pravni udar.
S druge strane, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, prema javno dostupnim podacima, ima četiri savjetnika. Ipak, niz njegovih inicijativa izazvao je podsmijeh i oštre reakcije dijela javnosti. Među njima su prijedlozi vezani za Manjaču i pasulj kao model „ozdravljenja mladih“, intervencije na fasadama u centru grada, ideje o izmještanju pojedinih institucija, kao i poruke koje su protumačene kao podjela na „poželjne“ i „nepoželjne“ građane.
Takve inicijative dovele su do čestih kritika i ogorčenja. Uprkos reakcijama, nove ideje su nastavile da dolaze, često uz dodatne kontroverze. Time se otvorilo pitanje da li savjetnici ne obavljaju svoj posao kako treba ili političari ignorišu njihova upozorenja.
Novinar Dragan Maksimović ocjenjuje da su lideri postali taoci pogrešnih savjeta.
„Dok su Dodika savjetnici ‘mudro’ uveli u izolaciju i koštali ga funkcije uvjeravajući ga da su zidovi zapravo vrata, Stanivukovića su pretvorili u urbanističkog iluzionistu koji tramvajima i ‘čišćenjem’ centra od sirotinje maskira nedostatak plana i ozbiljne političke vizije. Tragično je što će, nakon svih mandata i galame, iza njih ostati samo anegdote o pasulju i promašenim fasadama. Umjesto istorijskih djela, ovi arhitekte tuđe propasti osigurali su im status prolaznih pojava koje će istorija pamtiti isključivo po uzaludnosti i skupim promašajima nedostojnim ozbiljnog pomena“, kaže Maksimović za Srpskainfo.
On dodaje da ostaje dilema da li su savjetnici zaista odgovorni za takve poteze ili su ih politički lideri u tome nadmašili.
Politikolog Velizar Antić problem vidi u načinu izbora savjetnika.
„Oni vole da se okruže ljudima koji će im govoriti kako su najljepši, najpametniji, najbolji, a ne ljude koji će biti stručni u oblastima za koje se uzimaju za savjetnike, makar se i ne slagali sa mišljenjem političara koga savjetuju“, kaže Antić za Srpskainfo.
On smatra da političari često precjenjuju sopstvene sposobnosti, pa savjetnike doživljavaju više kao formalnost nego kao korektiv.
„A te savjetnike koje i uzimaju su njihovi odani prijatelji koji ili uopšte nemaju stručnost ili ne žele da kažu svoje mišljenje ukoliko procijene da bi moglo naljutiti šefa. Iz tog razloga vidimo da političari prave ogromne propuste i promašaje koji ne bi smjeli da se dešavaju da su okruženi ljudima koji imaju znanje iz određenih oblasti i koji se ne boje da jasno iznesu svoj stav čak i ako se kosi sa stavom političara koga savjetuju“, smatra Antić.
Prema njegovim riječima, riječ je o posljedici partokratskog sistema u kojem se savjetnička mjesta često dodjeljuju po osnovu lojalnosti, a ne kompetencija. Takve pozicije, ističe, nerijetko predstavljaju sigurna budžetska primanja bez stvarne odgovornosti.
Primjeri iz vrha Republike Srpske i najvećeg grada u Srpskoj pokazuju da broj savjetnika nije garancija kvalitetnih odluka. Ostaje otvoreno pitanje da li problem leži u savjetima koji se daju ili u spremnosti političara da ih čuju.
