Kupovina stana na kredit postaje sve skuplja: Skriveni troškovi dosežu hiljade maraka

**Kredit od 250.000 KM nije ni približno konačan račun za kupovinu stana u Republici Srpskoj. Kada se uračunaju notarske usluge, upisi u registre, osiguranja, procjena nekretnine i drugi prateći troškovi, kupac prije useljenja može biti suočen sa dodatnim računom od nekoliko hiljada maraka.**

Na to već duže upozoravaju građani koji su prošli proceduru kupovine nekretnine, ali i ekonomisti koji smatraju da je položaj klijenata banaka posebno nepovoljan zbog uslova na tržištu i načina na koji se pojedine naknade obračunavaju.

Koliko cijeli proces može koštati pokazuje primjer bračnog para iz Banjaluke koji je za stan od 61 kvadratnog metra u novogradnji podigao kredit od 251.000 KM. Iako je najveći dio novca obezbijeđen kreditom, iz vlastitog džepa već su izdvojili više od 3.000 KM, dok ih do završetka cijelog postupka očekuju novi izdaci.

Prvi veći trošak pojavljuje se već prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora. Za uslugu notara ovaj par je platio 890 KM. Kada je na red došao ugovor o kreditu i hipoteci, uslijedio je novi račun od 725 KM.

Tu troškovi nisu završeni. Za upis zabilježbe i hipoteke Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove plaćeno je još 500 KM, dok je osiguranje kredita koštalo dodatnih 950 KM.

A to je tek prvi dio računa.

Po završetku gradnje slijedi procjena vrijednosti nekretnine, za koju će biti potrebno izdvojiti oko 300 KM. Osiguranje samog stana procjenjuje se na približno 1.500 KM, a potom slijede i novi troškovi vezani za upis vlasništva. Na kraju dolaze i komunalni priključci, uključujući struju i vodu.

Kada se sve sabere, kupac koji je već podigao stotine hiljada maraka kredita mora obezbijediti još nekoliko hiljada maraka gotovine samo da bi završio cijelu proceduru i došao do ključeva svog stana.

Dodatni problem predstavljaju i bankarske naknade koje nisu jednake kod svih banaka. Trošak obrade kredita, koji se u zavisnosti od banke različito naziva, za kredit od 200.000 KM može iznositi oko 1.000 KM.

Građani zbog toga sve češće postavljaju pitanje šta tačno plaćaju i šta dobijaju zauzvrat.

Jedna Banjalučanka navela je da je u Novoj banci za obradu kredita platila 1.400 KM, a da joj, kako tvrdi, nije dovoljno objašnjeno na šta se tačno taj iznos odnosi. Drugi građani porede ovu praksu sa situacijom u kojoj bi trgovac kupcu dodatno naplatio samo izdavanje računa.

Nezadovoljstvo se, međutim, ne odnosi samo na banke. Na udaru kritika našli su se i notari, RUGIPP, ali i poreska politika Republike Srpske.

Dio građana smatra da su notarske naknade previsoke u odnosu na posao koji se obavlja, dok se za troškove različitih administrativnih postupaka u RUGIPP-u često tvrdi da dodatno opterećuju ljude koji već imaju ogromne izdatke zbog kupovine nekretnine.

Posebnu pažnju izaziva činjenica da bankarski sektor posljednjih godina ostvaruje veoma visoke profite.

Banke u Republici Srpskoj su u prvih šest mjeseci ove godine ostvarile ukupnu neto dobit od 165,1 milion KM. To je za 23 miliona KM, odnosno 16,18 odsto, više nego u istom periodu prethodne godine.

Ni prošla godina nije bila izuzetak. Bankarski sektor je 2025. godine završio sa 266,9 miliona KM neto dobiti, što je predstavljalo rast od 19,7 miliona KM, odnosno 7,97 odsto u odnosu na 2024. godinu.

Istovremeno, Republika Srpska ima jednu od najnižih stopa poreza na dobit u regionu, koja iznosi 10 odsto, dok porez na dividendu ne postoji. Za poređenje, u Srbiji porez na dobit iznosi 15 odsto, kao i osnovna stopa poreza na dividendu. Hrvatska primjenjuje stopu poreza na dobit od 10 odsto za preduzeća sa prihodima do milion evra, odnosno 18 odsto za veće prihode, uz porez na prihode od kamata i dividendi.

Zbog toga se u javnosti sve glasnije postavlja pitanje da li je poreski sistem dovoljno prilagođen profitu koji ostvaruje finansijski sektor.

Ekonomista Milenko Stanić smatra da je problem još širi. Prema njegovoj ocjeni, banke u Republici Srpskoj imaju veoma snažnu tržišnu poziciju, što im omogućava da ostvaruju izuzetno visoke profite u odnosu na druge privredne djelatnosti.

Za građane koji kupuju stan, međutim, pitanje nije samo koliko će banci vratiti kroz kamatu. Problem je što se konačna cijena stambenog kredita ne završava potpisivanjem ugovora sa bankom.

Iza iznosa koji piše na kreditnom ugovoru krije se čitav niz manjih računa: notar, hipoteka, upisi, procjene, osiguranja, administrativne takse i priključci.

Svaki od njih pojedinačno možda ne izgleda dramatično. Kada se saberu, međutim, mogu dostići iznos jedne ili više prosječnih plata.

Zato kupac stana na kredit danas ne mora samo da izračuna da li može plaćati mjesečnu ratu. Mora računati i na to da će prije useljenja morati pronaći još nekoliko hiljada maraka za troškove koji često dolaze tek nakon što je kredit već odobren.

Za mnoge porodice upravo taj „dodatni račun“ predstavlja najneugodnije iznenađenje cijele kupovine.