Kvar na JANAF-u mogao bi biti saniran za deset dana, stručnjak upozorio na drugi problem
Obustava transporta nafte preko Jadranskog naftovoda (JANAF) za sada ne ugrožava snabdijevanje gorivom u Srbiji, ali bi produžetak prekida mogao izazvati ozbiljnije probleme. Stručnjak za energetiku Željko Marković procjenjuje da bi kvar na hrvatskom dijelu naftovoda mogao biti otklonjen za pet do deset dana, dok bi Rafinerija u Pančevu, zahvaljujući postojećim zalihama, mogla nastaviti proizvodnju i tokom dužeg prekida isporuka.
Transport nafte obustavljen je nakon havarije koja se dogodila 6. novembra na dionici između Siska i Slavonskog Broda. Prema procjenama, iz oštećenog cjevovoda isteklo je oko 500.000 litara nafte.
NIS je u stalnom kontaktu sa predstavnicima JANAF-a i čeka informacije o vremenu potrebnom za popravku i nastavak isporuka, dok iz kompanije poručuju da su benzinske pumpe u Srbiji uredno snabdjevene.
Marković je za RTS izjavio da bi, prema opisu oštećenja, sanacija trebalo da bude završena u roku od pet do deset dana, ali da bi eventualni skriveni problemi na mjestu pucanja cijevi mogli produžiti radove. Njegove procjene prenio je i B92.
Prema njegovim riječima, kratkotrajni prekid transporta ne bi trebalo da ugrozi rad Rafinerije u Pančevu, jer NIS raspolaže sopstvenim zalihama sirove nafte.
„Naftna industrija Srbije ima i sopstvene rezerve, tako da rafinerijski proces neće biti ugrožen. I dalje će se proizvoditi derivati, tako da tržište to ne bi trebalo uopšte da osjeti“, rekao je Marković.
On je podsjetio da je Rafinerija u Pančevu tokom ranijeg perioda sankcija i prekida isporuka gotovo mjesec dana radila oslanjajući se na zalihe. Ipak, upozorio je da bi, ukoliko kvar na naftovodu ne bude otklonjen u roku od mjesec dana, moglo doći do problema.
Prema njegovim podacima, oko 80 odsto nafte koja se prerađuje u Srbiji dolazi iz uvoza, dok domaća proizvodnja pokriva približno petinu potreba.
Nizak vodostaj Dunava otežava alternativni transport
Dodatnu poteškoću predstavlja ograničena mogućnost dopremanja nafte alternativnim pravcima. JANAF je glavni pravac snabdijevanja Srbije sirovom naftom, dok nizak vodostaj Dunava otežava transport većih količina riječnim putem.
„Ne može se nešto mnogo dopremati. Vodostaj Dunava je i dalje nizak. Imamo problem i sa uvozom uglja koji dolazi iz Indonezije do luke Konstanca, pa se baržama dovozi u Srbiju za potrebe naših termoelektrana. I taj uvoz je dosta stao“, objasnio je Marković.
On je ukazao i na to da su popravka naftovoda i sanacija zemljišta na mjestu izlivanja dva odvojena posla, zbog čega bi uklanjanje posljedica havarije moglo trajati duže od same popravke cjevovoda.
Srbija uvozi oko četvrtine električne energije
Govoreći o energetskom stanju u Srbiji, Marković je upozorio i na probleme u proizvodnji električne energije. Zbog suše, smanjene proizvodnje hidroelektrana, poteškoća sa dopremanjem uvoznog uglja, lošijeg kvaliteta domaćeg uglja i čestih ispada starih termoenergetskih blokova, Srbija mora da uvozi značajan dio struje.
Prema njegovim podacima, proizvodnja Elektroprivrede Srbije trenutno pokriva oko 75 odsto domaće potražnje, dok se preostalih 25 do 26 odsto obezbjeđuje iz uvoza. Sličan odnos zabilježen je tokom oktobra, a nastavljen je i početkom novembra.
Poseban problem predstavljaju visoke cijene električne energije na tržištu. Marković je naveo da su cijene na domaćoj i evropskim berzama prethodnog dana u prosjeku iznosile oko 350 evra po megavat-satu, dok su u večernjim časovima dostizale i 600 evra.
Procjenjuje se da Srbija za uvoz potrebnih količina električne energije izdvaja između osam i devet miliona evra dnevno. Marković je upozorio da cijene po kojima je Elektroprivreda ranije ugovarala nabavku nisu dovoljne da pokriju sadašnje potrebe za uvozom, zbog čega su potrebna dodatna sredstva.
Od čega zavisi snabdijevanje strujom tokom zime
Marković smatra da Srbija mora ulagati u nove proizvodne kapacitete, posebno u obnovljive izvore energije i sisteme za skladištenje električne energije.
Istakao je da solarne elektrane tokom zime imaju ograničenu proizvodnju, ali da bi njihovo intenzivnije korištenje tokom ljeta omogućilo očuvanje vode u akumulacijama za periode kada hidroelektrane proizvode manje struje.
Važnim smatra i pravovremeno planiranje uvoza, odnosno nabavku električne energije unaprijed, kada su cijene povoljnije, umjesto kupovine neposredno pred isporuku.
Na pitanje da li će Srbija imati dovoljno električne energije tokom zime, Marković je rekao da će to prvenstveno zavisiti od mogućnosti uvoza.
„Ako se budemo oslonili na uvoz i ukoliko bude sredstava, imaćemo“, poručio je Marković.
On je pozvao građane i privredu da racionalnije troše električnu energiju kako bi se smanjili troškovi uvoza i opterećenje Elektroprivrede, ali i omogućilo očuvanje računa za potrošače.
