Na današnjem suđenju Fadilu Novaliću i drugima zbog afere u vezi s respiratorima, državni tužilac Džermin Pašić je izveo niz dokaza s ciljem potkrepljivanja tvrdnje da su optuženi sinhronizovano djelovali prilikom sporne nabavke te da su bili podijeljeni po ulogama.

Odbrana Fadila Novalića, Fahrudina Solaka, Fikreta Hodžića i Jelke Milićević pak naglašava da dokazi koje je predstavio tužilac ne potvrđuju njegove navode o zajedničkim aktivnostima optuženih i podjeli uloga.
Fikret Hodžić je prvi ugovor za nabavku respiratora sklopio 3. aprila, nakon toga ih je i platio, a da mu je potrebna dozvola kako bi ih uvezao, sjetio se tek dan prije njihovog dolaska. Zbog toga tužilac tvrdi da je Hodžić imao povlašten položaj te da je dozvolu dobio po ubrzanoj proceduri uz posredovanje kabineta premijera. O tome je priložio i dokaze u vidu prepiski, no usljed izvođenja niza dokaza sudija Branko Perić komentariše da u ubrzanom dobijanju dozvole nema ništa sporno.

Jedan od predstavljenih dokaza je i screenshot mail korespondencije Fikreta Hodžića i službenika Privredne banke koji vlasnika Srebrene maline pita na koji način će prevazići to što mu firma nije registrovana za uvoz medicinske opreme i lijekova, a on mu odgovara: “Što se tiče dozvole za rad s medicinskom opremom, to lično premijer rješava i naša firma će je imati do dolaska robe”.

Zatim je sudskom vijeću predstavljena i zanimljiva prepiska između Fadila Novalića i njegovog šefa kabineta Hasana Ganibegovića.

Ganibegović: Joj jesmo se dali budali u ruke, ovom Fikretu malini Novalić: Što? Ganibegović: Zbog dozvole, dao je Harun kontakt neke žene pa ganjam s njom Novalić: To moramo dobiti

Ovom razgovoru je prethodila komunikacija Ganibegovića i izvjesnog Haruna, koji mu šalje broj žene za koju tvrdi da je susretljiva i da će pomoći.

Uslijedili su i telefonski razgovori Fikreta Hodžića i uposlenika Agencije za lijekove Bosne i Hercegovine Mladena Čančarevića s ciljem razmjene dokumenata potrebnih za upisivanje “Srebrene maline” u registar veleprometnika medicinskim sredstvima. Dozvolu za uvoz respiratora je Hodžićeva firma na kraju i dobila, a imao je i pomoć prijateljice novinarke Ane Bavrke, koja je navedena kao odgovorna osoba.

Razgovori Novalića i Hodžića

Tužilac se osvrnuo i na Hodžićev mail poslat pomoćnici Fahrudina Solaka Saniti Alagić, koji je interesantan zato što na neki način potvrđuje da je dokaz, izveden na prethodnom ročištu, autentičan uprkos tadašnjem prigovoru odbrane da se ni na koji način ne može utvrditi autentičnost.

Hodžić je u mailu, pronađenom na jednom od oduzetih računara, napisao da mu je premijer i pismeno i usmeno potvrdio da potpisivanje aneksa ugovora nije problem.


Na prethodnom ročištu je prikazana i fotografija izuzeta s Hodžićevog telefona, na kojoj se vidi ištampana prepiska njih dvojice. Ovo je odbrana osporavala zbog toga što ista komunikacija nije pronađena u telefonu u vidu razgovora, nego samo u vidu te fotografije na kojoj neko drži ištampani razgovor, međutim tužilac je to objasnio brisanjem brojnih razgovora i dokaza.

Naknadno mijenjani dokumenti i nepoklapanje datuma

Iznesen je i set dokaza o tome da su brojni dokumenti naknadno mijenjani i ispravljani nakon što je propao prvi pokušaj nabavke zbog kašnjenja isporuke HC VE003 respiratora.

Tužilac navodi da je umjesto te oznake retroaktivno upisivana oznaka ACM 812A, što je oznaka respiratora koji su na kraju i stigli. On je prikazao dokumente Federalne uprave civilne zaštite, internu evidenciju FUCZ-a, odluke i drugo, a za koje tvrdi da su naknadno mijenjani. Odbrana smatra pak da dokazi koje je prikazao ne potvrđuju tužiočeve navode, šta više da su dokazi kontradiktorni.

Jedan od zanimljivijih dokumenata koji su prikazani je onaj iz kojeg se vidi da je Fikret Hodžić 22. aprila, odnosno unaprijed izvijestio FUCZ da su respiratori stigli 25. aprila.