Odavno smo naučili da u Republici Srpskoj postoje zaključci koji su obavezujući i oni koji su manje obavezujući za vlast, pa je tako ne mali dio onih koji nikada nisu ni ugledali svjetlost dana.

a 54.118 zaposlenih u oblasti zdravstva, policije, obrazovanja, uprave i pravosuđa 15. decembra je usvojen najvažniji zaključak, za radnike on ima referendumsku snagu, jer se napokon ukazala mogućnost da se nakon 14 godina ispravi nepravda i vrati topli obrok. Takav zaključak je dobio jednoglasnu podršku poslanika vlasti i opozicije.

Moram da napomenem da je isti obavezujući za Vladu Republike Srpske na čijem čelu se nalazi Radovan Višković. Imajući u vidu da do sada niko nije pridavao mnogo značaja usvojenim, a nerealizovanim zaključcima, osim kada se neko trebao prozvati izdajnikom, za nas u sindikatu zaključak od 15. decembra 2021. je svetinja od koje nećemo odustati, makar pojedince morali okarakterisati kao izdajnike radnika.

Zašto? Zato što smo vidjeli da Višković ne želi radnicima javnog sektora da vrati topli obrok i regres, a znate, to su ona prava što im pripadaju po Zakonu o radu Republike Srpske koji bi trebalo da važi za sve zaposlene u Republici Srpskoj! Vlada Republike Srpske je najveći poslodavac u Republici Srpskoj i nema pravo da diskriminiše svoje zaposlene, a da istovremeno proganja poslodavce u realnom sektoru za poštovanje tih istih prava.

Radovan Višković bi trebalo da shvati, kada mu se obrate budžetski i fondovski sindikati, da mu se obraćaju kao poslodavcu, jer mi smo oni koji predstavljaju tih 54.118 zaposlenih. O platama budžetskih korisnika on nema šta da priča i pregovara s Rankom Mišić; njih dvoje sa Unijom udruženja poslodavaca treba da pričaju o Opštem kolektivnom ugovoru u Republici Srpskoj kojeg, nažalost, nemamo punih šest godina, jer ih poslodavci ne konstatuju po tom pitanju. Tu počinje i završava sva priča oko njihove uloge u sindikalnom svijetu!

Što se tiče plata budžetskih i fondovskih korisnika, to je apsolutno u nadležnosti granskih sindikata koje će Radovan morati napokon početi uvažavati u punom kapacitetu. Ukoliko nemaš snage da se suočiš sa svojim radnicima, brate, pokupiš se i ideš kući, nema tu puno palamuđenja. Kada pred zgradom Vlade RS imaš sindikat policije, tri sindikata iz oblasti zdravstva koja okupljaju 2/3 zaposlenih i kada imaš većinski sindikat javne uprave pred vratima, moraš se počešati po glavi i zapitati se šta se dešava. Možda će ga upitati stranački šef, šta se to dešava?!

Poruka je jasna – topli obrok nema alternativu. Sve do danas nije bilo ovakvih muka po Radovana oko plata budžetskih korisnika, jer tu je uvijek bilo sedamnaesto ministarstvo predvođeno odlikovanim sindikalnim maršalom, koje je verifikovalo sve političke odluke Vlade RS. Nažalost, posljednje odluke su dotakle dno, jer su kolege sindikalci pristali da igraju za direktore i rukovodioce, dok su istovremeno izdali radničku klasu. Za tu njihovu nepravednu zajebanciju Vlada RS će potrošiti ozbiljan novac, a neće postići efekat koji je trebalo.

Ovakvo povećanje će najvećem broju radnika donijeti simbolično povećanje u odnosu na inflaciju, dok će manjina zaposlenih dobiti ogromno povećanje u odnosu na većinu zaposlenih. Tu nema socijalne pravde, jer je jedino topli obrok isti za sve, i za čistačicu i za direktora! Priča o linearnom povećanju je demagoška i nema efekta u ovoj krizi za većinu zaposlenih kada inflacija divlja. Možda radnici mogu da izdrže još koji mjesec, ali kako godina bude odmicala kriza i nestašica će biti sve veća, a samim tim i nezadovoljstvo 54.118 zaposlenih.

Sve je to moglo biti i drugačije da je Višković poštovao zaključak NSRS, koji ga je obavezao da sa sindikatima nastavi da vodi pregovore i pripremi nove zakone kojima će se riješiti ovi problemi, ali je on ipak izabrao da sa sindikatima “sedamnaestog ministarstva”, koje je smješteno u Domu sindikata, zaključi bilo kakve Odluke o cijeni rada, makar one bile nezakonite i makar ti sindikati ne imali kredibilitet za takve odluke, samo kako bi mogao da baci pod noge odluku narodnih poslanika. Nakon što je uvidio da nije ispravno postupio, premijer Višković je u emisiji “Telering” iznio niz neistina, od čega je jedino ispravno moje ime izgovorio. Sve ostalo je netačno, od broja zaposlenih i famoznih 200 miliona KM za naše zahtjeve. Ukoliko mu to služi da bi nas u javnosti predstavio kao nerazumne pregovarače, nije uspio, provalio ga narod. Ukoliko mu to ipak služi kao alibi Dodiku kada ga bude pitao šta se to dešava, onda i možemo da ga razumijemo, jer je njegova odluka neracionalna i nerazumna.

Možda interpelacija ipak stvari postavi na svoje mjesto, jer ostalo je da vjerujemo u one koji su glasali da se vrati topli obrok, da će podržati interpelaciju, ako drže do svog digniteta i digniteta NSRS. Ipak je njih narod birao i biraće ih ponovo u oktobru.

Među glasačima je i 54.118 zaposlenih koji će budno pratiti njihovo djelovanja, jer će to za njih ipak biti vodilja kako će glasati u oktobru.