Mora se naglasiti da svako nezakonito ubistvo u Srebrenici koje je bilo van borbe jeste za osudu, ali ta ubistva nisu vezana za gospodina Mladića. Pretresno vijeće je pogriješilo što nije uradilo bilo kakvu analizu kojom bi se utvrdilo ko su žrtve ubistva, a koje smrti su proistekle iz alternativnih legitimnih razloga.

Navela je ovo u izdvojenom mišljenju u drugostepenoj presudi nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću sudija iz Zambije Priska Matimba Nijambe. Mladić je, podsjetimo, osuđen na doživotni zatvor, između ostalog i za “genocid u Srebrenici”. Njeno izdvojeno mišljenje izazvalo je niz reagovanja odmah nakon izricanja presude, naročito u Sarajevu, gdje je proglašena za “negatora genocida i agresije”. Novi detalji otkrivaju da je Nijambe prilično uvažila sve argumente odbrane i potvrdila prihvatljivost teza svih onih koji su proteklih godina pokušavali dati realnu sliku o događajima u Srebrenici, izbjegavajući mitomaniju, izvrtanje i prećutkivanje činjenica.

Nijambe navodi da se Pretresno vijeće oslonilo na presuđene činjenice da bi utvrdilo da su svi muslimani u Srebrenici bili žrtve zločina i da su svi bili civili.

  • Pri tome je Pretresno vijeće zanemarilo sopstveni nalaz da su naoružani elementi kolone muškaraca u Srebrenici imali gubitaka. Pretresno vijeće je dalje zanemarilo sopstvenog eksperta za demografiju, svjedoka tužilaštva Evu Tabo, čiji su dokazi ukazali da su 70 odsto žrtava bili registrovani vojnici Armije Bosne i Hercegovine – navela je Nijambe.

Ovakav stav u saglasnosti je sa do sada prezentovanim mišljenjima da je kolona bošnjačkih vojnika koja je krenula u proboj iz Srebrenice preko srpske teritorije ka Tuzli bila legitimni vojni cilj i da se žrtve iz te kolone nikako ne mogu podvesti pod kategoriju “genocid”, kako se to već godinama forsira i u Sarajevu i u Hagu.

Predsjednik Boračke organizacije RS general Milomir Savčić kaže da je tokom svog svjedočenja pred Haškim tribunalom u postupku protiv generala Ratka Mladića rekao da tom sudu nije stalo do istine.

  • Rekao sam im da bi oni, da im je stalo da utvrde istinu i šta se zaista desilo u julu 1995. godine, za svjedoke pozvali oficire 28. divizije Armije RBiH, počev od komandanta Ramiza Bećirevića, pa do oficira te divizije koji su dali izjave organima bezbjednosti Drugog korpusa u Tuzli nakon proboja. Ti oficiri su do detalja opisali svaki korak 28. divizije od Srebrenice do Tuzle, sa preciznim opisom mjesta na kojima je dolazilo do sukoba sa srpskim snagama, mjesta na kojima su imali obračune između sebe, na kojima su se dešavala samoubistva i tako dalje – kaže Savčić.

Zanemareni dokazi

Nijambe navodi da su zanemareni dokazi koji pobijaju presuđenu činjenicu i pokazuju da su tijela u masovne grobnice dovožena sa različitih događaja, u različitim godinama i uključivali su legitimne žrtve borbe, kao što su samoubistva, minska polja, napadi “kamikaza” itd.