Rekordna dobit banaka otvara pitanje: Ko zapravo finansira razvoj domaće privrede?

Banke u Bosni i Hercegovini ostvaruju rekordnu dobit zahvaljujući poslovima sa javnim sektorom i visokim naknadama, dok domaća preduzeća i građani sve teže dolaze do povoljnog novca. Ekonomski analitičar Igor Gavran upozorava da je takav odnos finansijskog sektora i realne ekonomije postao ozbiljan problem, jer banke sve manje imaju razloga da kreditiraju privredu kada im zaduživanje entitetskih vlada donosi značajnu zaradu.

Finansijski sektor BiH prošle godine ostvario je dobit od čak milijardu KM, na koju je plaćeno svega 10 odsto poreza na dobit. Istovremeno, privreda se suočava sa stagnacijom, rastom troškova poslovanja i sve skupljim finansiranjem.

Gavran smatra da veliki dio bankarske zarade ne dolazi iz podrške razvoju domaće ekonomije, već iz visokih naknada koje plaćaju građani i privrednici.

„Dobit je dobrim dijelom rezultat toga jer su naknade koje banke obračunavaju za svoje usluge apsurdno visoke, regulator ništa ne čini po pitanju njihovog ograničavanja, i jedan ogroman, neprirodno veliki dio ukupne dobiti banaka odnosi se na naknade“, upozorava Gavran.

Prema njegovim riječima, posebno je problematično to što banke privrednim subjektima naplaćuju čak i pojedine osnovne usluge, poput polaganja gotovine i podizanja sopstvenog novca. Smatra da su troškovi takvih usluga neprihvatljivo visoki i da pokazuju nedostatak stvarne konkurencije na domaćem tržištu.

Dodatni problem predstavlja činjenica da profitabilnost banaka sve manje prati rezultate domaće privrede. Dok industrijska proizvodnja bilježi pad, a brojna preduzeća posluju na granici rentabilnosti ili sa gubicima, bankarski sektor nastavlja da povećava zaradu.

„Normalno je da banke budu profitabilne, ali je isto tako normalno da ta profitabilnost ima dodirnih tačaka sa privredom. Znači, ako je privreda u ekspanziji, ako raste i većina privrednih subjekata ima dobit, logično je da onda i banke imaju veću dobit, i obratno“, ističe Gavran.

Jedan od razloga zbog kojih banke sve manje novca usmjeravaju prema privredi jeste mogućnost ostvarivanja značajne zarade kroz kupovinu državnih obveznica i drugih hartija od vrijednosti kojima se finansiraju budžetske potrebe.

„S jedne strane logično je da banke, kao i svako drugi, biraju manje rizične, a profitabilnije aranžmane. Njihova je odgovornost što koriste priliku koja im se pruža i što zanemaruju privredu jer im uslovno rečeno ne treba kada imaju druge izvore zarade. Ipak, veća je odgovornost na vlastima i sistemu koji im omogućava visokoprofitabilno finansiranje putem obveznica, dok istovremeno toleriše kamate i naknade neusklađene sa tržištem“, objašnjava Gavran.

O problemu sve većeg oslanjanja banaka na javni sektor, ali i posljedicama takve prakse po domaću ekonomiju, detaljnije govori Srpskainfo, prenoseći upozorenja ekonomskog analitičara Igora Gavrana.

Upravo se u zaduživanju entitetskih vlada krije dio odgovora na pitanje zašto banke nemaju veći interes za finansiranje domaćih preduzeća. Kupovinom državnih obveznica finansijske institucije dobijaju relativno siguran plasman novca, dok kreditiranje privrede podrazumijeva procjenu poslovnih rizika i mogućnost da dužnik ne izmiri svoje obaveze.

Gavran smatra da bi se situacija promijenila kada bi vlasti odgovornije upravljale javnim finansijama i smanjile potrebu za zaduživanjem.

„Kada bi entitetske vlade počele odgovornije upravljati javnim finansijama, ne bi bilo tih nevjerovatno unosnih prilika na tržištu obveznica jer se entiteti ne bi toliko zaduživali. Tada bi banke morale da se okrenu privredi i razmisle o plasiranju novca u domaće poslovne projekte“, naveo je on.

Posebno je ukazao i na zaostajanje domaćeg bankarskog sektora u ponudi savremenih usluga, ali i na visoke troškove koje snose privrednici.

„Činjenica je da je način na koji banke kod nas posluju u dobroj mjeri, da ne kažem primitivan, ali prilično pojednostavljen. Mnogo je sofisticiranijih usluga, aranžmana i paketa kakvi se uveliko nude u svijetu, a kojih kod nas uopšte nema. Čak ni usluge poput Apple Paya i Google Paya još uvijek nisu uvele sve domaće banke, i to se sa ogromnim zakašnjenjem tek sada dešava. S druge strane, kada pogledamo troškove osnovnih usluga za privredu, to je sramotno“, rekao je Gavran.

Kao jednu od mogućnosti za promjenu postojećeg odnosa prema bankarskom sektoru naveo je dodatno oporezivanje ekstraprofita. Podsjetio je da je Mađarska uvela porez na ekstraprofit banaka od 50 odsto, te da slične mjere postoje i u pojedinim drugim državama Evropske unije.

Prema njegovoj ocjeni, takve mjere ne predstavljaju odstupanje od tržišnih principa, već način da se reaguje kada određeni sektor ostvaruje izuzetno visoke zarade, dok istovremeno izostaje odgovarajuća korist za privredu i građane.

Dodatno spornim smatra i način na koji domaće banke obrazlažu rast kamatnih stopa pozivajući se na kretanja euribora i evropskog tržišta, iako značajan dio novca kojim raspolažu potiče upravo iz domaćih depozita.

Gavran je ukazao da Centralna banka BiH objavljuje ponderisani prosječni trošak finansiranja banaka, koji bi mogao poslužiti kao domaća referentna stopa, ali njena primjena nije obavezujuća.

Smatra da se promjene ne mogu očekivati isključivo na osnovu dobre volje banaka, već da su potrebne konkretne mjere regulatora i zakonodavaca.

„Očekivati da se bilo šta promijeni pukom dobrom voljom banaka potpuno je iluzorno. To je isto kao kada bismo očekivali da nam trgovački lanci u BiH preko noći sami spuste cijene samo zato što su previsoke. Naravno da to neće uraditi sve dok ih neko zakonima i mjerama na to ne natjera, a slično je i sa bankama“, zaključio je Igor Gavran.