Roditelji često pogrešno tumače ponašanje djece: Evo kako se utvrđuje ADHD
Problemi s koncentracijom, teškoće u učenju i impulsivno ponašanje kod djece ne treba automatski pripisivati neposlušnosti ili nedostatku discipline. Iza takvih poteškoća ponekad se može kriti poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), zbog čega je za postavljanje dijagnoze neophodna detaljna procjena, a ne zaključak na osnovu jednog razgovora ili pregleda.
O tome kako prepoznati znakove koji zahtijevaju dodatnu pažnju, na koji način se utvrđuje ADHD i gdje roditelji mogu potražiti pomoć u Banjaluci i Republici Srpskoj govori dr Jelena Knežević Crnokrak, specijalista dječije i adolescentne psihijatrije u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka, piše BL Portal.
Doktorka objašnjava da se ADHD može ispoljiti kroz teškoće u održavanju pažnje, organizaciji obaveza i kontroli impulsa, ali i kroz izraženu potrebu za kretanjem. Ipak, prisustvo pojedinačnih simptoma nije dovoljno da bi se potvrdio ovaj poremećaj.
„Da bi se postavila dijagnoza, dječiji psihijatar bi trebalo da utvrdi da li postoje dijagnostički kriterijumi u više od jednog okruženja, na primjer u kući i školi. Informacije se prikupljaju od roditelja, učitelja ili nastavnika“, navodi Knežević Crnokrak.
Koji znakovi mogu ukazivati na ADHD?
Simptomi ovog poremećaja svrstavaju se u dvije osnovne grupe: nepažnju te hiperaktivnost i impulsivnost. Djeca koja imaju izražene teškoće s pažnjom mogu zanemarivati detalje, lako gubiti koncentraciju zbog spoljašnjih podražaja, imati problema s organizacijom obaveza i često zaturati svoje stvari.
S druge strane, hiperaktivnost i impulsivnost mogu se ispoljiti kroz stalnu potrebu za kretanjem, ustajanje tokom nastave, trčanje ili penjanje u neprikladnim situacijama, prekidanje drugih i teškoće s čekanjem reda.
Za stručnu procjenu nije važno samo koji su simptomi prisutni već i kada su počeli i koliko utiču na svakodnevni život djeteta.
„Značajno je da simptomi postoje prije navršene 12. godine i da ometaju socijalno i akademsko funkcionisanje djeteta“, ističe doktorka.
Istovremeno, poteškoće u učenju i koncentraciji ne znače nužno da dijete ima ADHD. Zbog toga je potrebno sagledati cjelokupno funkcionisanje djeteta, umjesto da se dijagnoza izvodi iz jednog ponašanja ili slabijeg školskog uspjeha.
Zašto jedan pregled nije dovoljan?
U postupku dijagnostike važnu ulogu imaju roditelji i škola, jer njihova zapažanja pomažu stručnjacima da razumiju kako se dijete ponaša u različitim okruženjima. Dok roditelji mogu opisati svakodnevne navike i teškoće kod kuće, nastavnici pružaju informacije o praćenju nastave, izvršavanju zadataka i odnosima s vršnjacima.
Procjena obuhvata detaljan razgovor s roditeljima, pregled i posmatranje djeteta, a prema potrebi koriste se i strukturisani dijagnostički intervjui i skale procjene namijenjene roditeljima i nastavnicima. U pojedinim slučajevima može biti potrebno i neuropsihološko testiranje.
„Instrumente procjene i neuropsihološko testiranje važno je razumjeti kao potvrdu sumnje na dijagnozu ADHD-a, koja se postavlja prvenstveno na osnovu istorije pacijenta, opservacije i dijagnostičkih kriterijuma“, pojašnjava Knežević Crnokrak.
Upravo zato, utisak stečen tokom kratkog razgovora ili rezultati jednog testa ne bi trebalo da budu jedini osnov za dijagnostičku odluku.
Roditelji mogu zatražiti i drugo mišljenje
Ukoliko roditelji smatraju da teškoće njihovog djeteta nisu dovoljno ispitane, mogu potražiti drugo stručno mišljenje. Pri tome je korisno da navedu konkretne primjere ponašanja, objasne u kojim situacijama se problemi pojavljuju i opišu kako utiču na svakodnevne aktivnosti.
„Kao i u drugim bolestima ili poremećajima u medicini, i ovdje roditelj može uvijek da potraži drugo mišljenje, ali značajno je napomenuti da to nije dijagnoza koja se postavlja ad hoc nakon jednog pregleda, već je potrebna detaljna procjena, pažljivo prikupljanje podataka i jedan kontinuitet psihijatrijskog praćenja i opservacije, što bi trebalo dovesti do precizne dijagnostičke odluke“, navodi doktorka.
To znači da roditelji ne bi trebalo da zanemare dugotrajne poteškoće koje primjećuju kod djeteta, ali ni da unaprijed zaključuju da je riječ o određenom poremećaju. Cilj stručne procjene jeste da se utvrde uzroci problema i odabere odgovarajući oblik podrške.
Gdje potražiti pomoć u Banjaluci i Republici Srpskoj?
Dijagnostika ADHD-a kod djece i mladih obavlja se u zdravstvenim ustanovama koje imaju odgovarajuće kapacitete za procjenu mentalnog zdravlja. Pored stručne dijagnostike, roditelji se ponekad interesuju i za dodatne pristupe, uključujući rad s psiholozima i defektolozima.
Ipak, kako naglašava doktorka, postavljanje dijagnoze zahtijeva odgovarajuću stručnu procjenu i saradnju zdravstvenih radnika, roditelja i škole.
Prvi korak za roditelje koji sumnjaju da njihovo dijete ima teškoće s pažnjom ili hiperaktivnošću jeste obraćanje porodičnom ljekaru ili pedijatru, koji ih može uputiti u Centar za zaštitu mentalnog zdravlja.
Pravovremeno prepoznavanje problema, temeljna procjena i kontinuirana podrška mogu pomoći da dijete dobije odgovarajuću pomoć u učenju, razvoju i svakodnevnom funkcionisanju.
