Piše: Vesna Vipotnik, predsjednik Komisije za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga u Republici Srpskoj
Pablo Eskobar poznatiji kao „El Patron“, sin siromašnog farmera, do svoje 35. godine bio je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, sa nedjeljnom zaradom od 420 miliona dolara. Da li ste znali da je mjesečno trošio 2.500 dolara na gumene trake koje su mu bile potrebne da se hrpe novčanica drže zajedno?
Problemi povezani sa drogama, na globalnom nivou, imaju višestruke posljedice utičući na živote miliona ljudi širom svijeta, polazeći od pojedinaca koji se suočavaju sa bolestima zavisnosti, do zajednica koje se bore sa posljedicama krijumčarenja i organizovanog kriminala koji je povezan sa drogama. Upotreba droga se širi, posebno u zemljama u razvoju, podstaknuta mnoštvom faktora, kao što su urbanizacija, demografske promjene i socioekonomske nejednakosti.
Smanjenje ponude droge postalo je izazovnije, jer tržišta ilegalnih droga postaju složenija. Tradicionalnim drogama pridružile su se stotine sintetičkih droga, od kojih mnoge nisu pod međunarodnom kontrolom, što predstavlja nove izazove za sisteme javnog zdravlja ali i za službenike u domeni sprovođenja zakona. Došlo je do naglog porasta nemedicinske upotrebe farmaceutskih lijekova, te negativnih posljedica po zdravlje koje iz toga proističu. Način suočavanja sa navedenim izazovima je primjena naučno zasnovanog pristupa koji je usmjeren na prevenciju i tretman.
Republika Srpska, kao i mnoge zemlje svijeta, suočavaju se sa složenim izazovima u oblasti borbe protiv zloupotrebe opojnih droga. Vlada Republike Srpske je 2008. godine imenovala Komisiju za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga u Republici Srpskoj, koja broji trinaest članova – predstavnici ministarstava, tužilaštva, odbora Narodne skupštine Republike Srpske, inspekcije i nevladinih organizacija.
Veoma je važan strateški fokus u ovoj oblasti, nakon definisanih slabosti i prednosti, prilika i prijetnji, kako na republičkom nivou, tako još važnije na nivou svake lokalne zajednice.
Svaka lokalna zajednica mora da radi prvenstveno na smanjenju potražnje opojnih droga, tako što će razvijati programe koji su usmjereni na razvoj socijalnih vještina, koje će osim prevencije imati za cilj ranu intervenciju u slučaju pojave eksperimentisanja sa drogama.
Takođe, neophodno je razvijati preventivne programe za djecu i mlade, ali i za porodice koje predstavljaju prvi zaštitni i vaspitni faktor kod mladih ljudi. Ovi programi se razvijaju ne samo sa ciljem smanjenja potražnje opojnih droga, nego i radi važnosti za zdravlje i rješavanje drugih negativnih navika prisutnih u našem društvu, poput konzumiranja alkohola, upotrebe duvana i duvanskih proizvoda, a pogotovo nemedicinsko korištenje lijekova sa opojnim ili psihoaktivnim djelovanjem.
Poznato je da se zavisnici, vrlo često, nakon završenog liječenja, ne mogu uspješno uklopiti u društvenu sredinu zbog postojanja više razloga, a jedan od njih je i javno mišljenje o njima, koje cijelu zavisničku populaciju marginalizuje i stigmatizuje. Zato je važno uključivanje lokalne zajednice koja će sprovoditi uspješne programe i projekte resocijalizacije koji bi doprinijeli destigmatizaciji liječenih zavisnika, smanjenju recidiva nakon završenog tretmana u terapijskim zajednicama, te većoj senzibilizaciji cjelokupne, a posebno stručne javnosti za rad na problemu socijalne reintegracije liječenih zavisnika.
Kao predsjednik Komisije za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga odgovorno tvrdim da je naša posvećenost ovoj borbi neupitna, jer shvatamo da je ovo pitanje koje zahtijeva sveobuhvatan pristup, od prevencije i obrazovanja, do pravosudnih i zdravstvenih mjera.