Spektakularna privođenja i maratonska suđenja u BiH često osuđeni na propast

Gotovo da ne prođe dan, a da na nekom od sudova u BiH ne bude donesena oslobađajuća presuda i to često nakon maratonskog procesa koji ne plaćaju ni oni koji su hapsili ni oni koji su optuživali, već – građani, pošto troškovi, koji su sve, samo ne mali, idu na teret budžeta.

Suštinsko je pitanje – čemu optužnica ako nema čvrstih dokaza, ili čemu oslobađajuća presuda, ako ih ima? Neko je u tom lancu, očigledno, loše uradio svoj posao.

Baš zbog toga, filmska hapšenja, obimne optužnice, a onda i suđenja koja traju godinama, često padaju u vodu, za šta niko ne odgovara, niti plaća penale za eventualne greške i propuste.

Slučaj Milana Miličevića ponovo otvorio pitanje odgovornosti

Posljednji takav primjer zabilježen je nedavno, kada su Milan Miličević, gradonačelnik Teslića, i Nikola Stokić, načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje u Tesliću, pravosnažno oslobođeni optužbi, a teretili su ih za malverzacije u vezi sa izdavanjem upotrebne dozvole za stambeno-poslovni objekat vlasnika i investitora Alena Seferovića.

Ovaj sudski proces počeo je u oktobru 2024, a Miličević i njegov advokat Nenad Kovačević mogu da otvore šampanjac. A ceh za suđenje? Platiće građani.

“Troškovi postupka idu na teret budžetskih sredstava”, kaže Kovačević.

Na naše pitanje da li su to skupi procesi, on potvrđuje da jesu.

“Vi imate i dugotrajne procese u nekim predmetima. To nisu samo troškovi branilaca, tu su troškovi tužilaštva, suda, vještačenja, ako ih je bilo u postupku. Ti troškovi mogu da dostignu pozamašne finansijske sume”, otkriva Kovačević u izjavi za “Nezavisne novine”.

Spektakularna hapšenja i slabi dokazi u sudnici

Novinar iz Banjaluke Nikola Morača kaže da posljednjih godina svjedočimo gotovo istom scenariju – spektakularna hapšenja, dramatični snimci i fotografije, pa bombastične optužbe za teški privredni kriminal. U tim trenucima, dodaje on, javnosti se šalje poruka da je država konačno odlučila stati na kraj moćnicima i kriminalu. Međutim,…

“Kada ti slučajevi dođu u sudnicu, slika se mijenja, drastično. Krunski dokazi su nestali ili ih nikada nije ni bilo. Svjedoci i to oni tužilaštva, gotovo da i ne inkriminišu optužene, pa sudu ne preostaje drugo nego da donese i objavi oslobađajuću presudu. E, tada čovjek sebi postavi pitanje, kako je moguće da nekoga hapse na spektakularan način, a dokaza nema i na kraju niko zbog uništavanja ljudskih života ne odgovara, makar finansijski”, poručuje Morača.

Dakle, kako dodaje, godinama nakon hapšenja, sudnice često isporuče potpuno drugačiji epilog, odnosno oslobađajuće presude. Posljednji primjer je, dodaje, pravosnažna oslobađajuća presuda bivšem predsjedniku SDS-a Milanu Miličeviću, koja je samo još jedan u nizu slučajeva koji otvaraju ozbiljna pitanja o radu institucija.

“Jer ako su optužbe bile čvrste kao što se tvrdilo u trenutku hapšenja, kako onda nestanu pred sudom? A ako nisu bile čvrste, zašto su spektakularna hapšenja uopšte organizovana? Između te dvije mogućnosti ostaje samo jedna konstanta, a ona je da niko nikada ne odgovara za promašaj. Ni policija koja je vodila istragu, ni tužilaštva koja su podizala optužnice”, ističe Morača u izjavi za “Nezavisne novine”.

Tako, kako dodaje, javnost ostaje između dvije podjednako loše poruke: ili se hapšenja koriste za politički ili medijski efekat, ili institucije jednostavno ne znaju uraditi posao kako treba.

“U oba slučaja povjerenje građana u pravosuđe nastavlja da se rapidno topi, ako ga danas uopšte ima. A država koja godinama proizvodi spektakularne slučajeve bez pravosnažnih presuda zapravo proizvodi samo spektakl bez pravde”, kaže Morača.

Maratonska suđenja i posljedice po optužene

Da slučajevi znaju trajati unedogled, uvjerio se i bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Radislav Jovičić. Suđenje mu je počelo u januaru 2019. godine, a sedam godina kasnije, pravosnažne presude još nema.

“Ja sam u prvostepenom postupku dva puta oslobođen. U prvom navratu je drugostepeni, Okružni sud, predmet vratio prvostepenom sudu ponovo na odlučivanje. Prvostepeni je ponovo donio oslobađajuću presudu. Ja sam prije 10-15 dana bio na drugostepenom sudu, na izjašnjavanju po žalbi tužioca i sada ponovo čekam odluku drugostepenog organa. To da se toliko vremena vuče po sudovima, te da se pravi toliki trošak i građanima i budžetu, za mene je neshvatljivo”, kaže Jovičić.

Bez odgovornosti nema ni ozbiljnijeg rada institucija

Maratonska suđenja, dodaje on, imaju posljedice i na njega i na bilo koga drugog ko se nalazi u sudskom postupku.

“Ne možete ostvarivati ni svoja osnovna prava, kao što je pravo na zaposlenje. Vi ne možete konkurisati, jer imate postupak koji se toliko dugo vodi protiv vas. Ne možete izvaditi potvrdu da se protiv vas ne vodi krivični postupak”, naglašava Jovičić.

On kaže da, čim nemate odgovornosti, tužioci mogu tako da se ponašaju i olako podižu krivične prijave.

“Čim nemate odgovornosti, nemate ni potrebu da se puno trudite i uozbiljite svoj rad”, ističe Jovičić u izjavi za “Nezavisne novine”.