Stevandić: Zaštita zdravlja da bude ispred komercijalnih interesa
Rasprava o Prijedlogu zakona o zaštiti zdravlja stanovništva od duvanskih i ostalih proizvoda za pušenje izazvala je različite stavove među poslanicima Narodne skupštine Republike Srpske, ali je ujedno potvrdila saglasnost da je donošenje ovakvog zakona neophodno. Iako svi učesnici rasprave podržavaju potrebu regulisanja ove oblasti, brojni poslanici su ukazali na manjkavosti predloženih rješenja, zbog čega su podneseni i amandmani.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić poručio je da nije protiv zakona, naglašavajući da se sa regulisanjem pušenja mora početi, ali da je riječ o složenom problemu za koji ne postoji jednostavno rješenje. On je istakao da se zakon dotiče pitanja ustavnih prava, koja je potrebno ili ograničiti ili precizno urediti, te da je ključno pronaći mjeru između zaštite zdravlja i poštovanja tih prava.
Stevandić je ukazao na iskustva drugih zemalja, posebno Slovenije, gdje su građani vremenom prihvatili zabranu pušenja u zatvorenim prostorima. Prema njegovim riječima, postavlja se pitanje da li je društvo u Republici Srpskoj spremno na brze, „revolucionarne“ mjere ili je realniji put postepeno, evolutivno prilagođavanje, jer bi nagle zabrane mogle dovesti do masovnog nepoštovanja zakona.
Posebno je naglasio potrebu da se zakon sagleda i iz ugla zaposlenosti i privrednih aktivnosti, navodeći da je tokom javnih rasprava stigao veliki broj primjedbi, naročito u vezi sa zabranom prodaje cigareta na kioscima. Upozorio je da bi takva rješenja mogla dovesti do diskriminacije pojedinih privrednih subjekata i eventualnog zatvaranja kioska, čime bi preduzetnici u Republici Srpskoj bili dovedeni u nepovoljniji položaj.
Klub poslanika Ujedinjene Srpske uložio je četiri amandmana na Prijedlog zakona. Prvim amandmanom traži se da se zabrana pušenja u zatvorenim prostorima ne odnosi na prostore za igre na sreću, uz obrazloženje da je maloljetnicima ionako zabranjen ulaz u takve objekte, te da bi se na taj način izbjeglo umanjenje prihoda u toj djelatnosti.
Drugim amandmanom predlaže se da pušenje bude dozvoljeno u određenom broju soba u hotelima, uz jasno istaknutu oznaku, kao i u objektima u kojima se isključivo priređuju igre na sreću, gdje bi vlasnik mogao odrediti pušački prostor. Treći amandman odnosi se na reklamiranje i izlaganje duvanskih proizvoda, uz prijedlog da se omogući njihovo izlaganje na kioscima manjom stranom pakovanja, kako bi se obezbijedio jednak tretman preduzetnika u Republici Srpskoj i Federaciji BiH.
Stevandić je tokom rasprave naglasio da postoji diskriminacija i pušača i nepušača, te da zakon ne smije dovesti do rješenja koja će biti neprimjenjiva u praksi. Iako je naveo da je lično nepušač, istakao je da ne želi da se pušači stigmatizuju, već da fokus mora ostati na zdravstvenim posljedicama pušenja, posebno kada je riječ o bolestima poput karcinoma larinksa i pluća.
Posebnu pažnju posvetio je pitanju reklamiranja duvanskih proizvoda, upozoravajući na snažan uticaj digitalnih mreža i influensera koji, kako je naveo, podsvjesno promovišu pušenje i time utiču na djecu i mlade. Ocijenio je da je zabrana reklamiranja, naročito u digitalnom prostoru, jedan od ključnih segmenata zakona.
Zaključujući raspravu, Stevandić je poručio da je zakon potreban, ali da njegovo uvođenje mora biti pažljivo, postepeno i bez diskriminacije. Naglasio je da zakon možda neće odmah biti savršen, ali da je važno da se proces započne, uz mogućnost da se rješenja unapređuju u narednim godinama.
