Svaka odluka o ulasku u vlast donosi se na osnovu određene konstelacije odnosa. U momentima kada je bilo reči o tome, konstelacija odnosa nam nije bila naklonjena, sve je išlo protiv nas i naših interesa. Partija bivših komunista, SDSM se postavila veoma neprincipijelno po pitanju odnosa prema srpskom narodu i Srbije u celini, iako je preuzela vlast pod sumnjivim, neregularnim uslovima.

Prilkom preuzimanja vlasti prekršen je i princip utvrđene političke stabilnost tzv. majskim sporazumom čiji je garant bila EU, odnosno pobednik u makedonskom bloku pravi većinu sa pobednikom u albanskom bloku. Tu je bila i najava povratka politike iz devedesetih, odnosno Srbi i Srbija će ponovo, iako sasvim nedužni, biti glavni krivci i žrtve zbog unutrašnjih potreba makedonskih vlasti izazvanim pre svega politikom promene imena i realizacijom Tiranske platforme. Jednostavno, javnost je ponovo zasrašivana Srbima i Srbijom, a u međuvremenu se tražio prostor da se faktorizuje albanski faktor. U takvoj situaciji nama je bila namenjena uloga smokvinog lista jedne takve nakaradne politike.

Tako su Albanci od običnih partnera u vlasti postali poslali dominantni kreator makedonske politike i sa 25 posto stanovništva preuzeli većinske akcije i postali političke gazde i kontrolor više od polovine državnih resursa i po horizontali i po vertikali.

Nismo hteli i nismo smeli, a nismo ni mogli da učestvujemo u tom procesu gde su Srbi i Srbija ponovo bili anatemisani kao neprijatelji Makedonije i makedonskog naroda. I normalno povukli smo se u opoziciju! Sve što se kasnije događalo samo je potvrdilo ove činjenice i dokazalo da smo napravili pametan izbor. U međuvremenu, tradicionalno, mnogo pretnji, pokušaja ucenjivanja, potkupljivalja i višekratni napad na sedište partije…simptomatično je da počinioci nisu nikada otkriveni, iako je sedište partije na sto metara od Sobranja Makedonije.

Desilo se sve ono što smo predviđali da će se desiti, promenjeno je ime i stvorena je jezička federacija. Nismo imali moralno pravo da radimo protiv sebe, da učestvujemo u uništenju države i onoga što je suštinsko, identitetsko za za makedonski narod, a samim tim i pretvaranju Makedonije od građanske, multietničke u dvonacionalnu državu, od čega nas deli samo jedan mali korak.

Stvari su se promenile?

–Sada za makedonsku vlast, Srbija više nije glavni, vrhovni neprijatelj, bar javno, iako se tajno događa mali milion u najmanju ruku neprijateljakih aktivnosti.

Bivši komunisti, iako su se kleli u dobre odnose i dobru saradnjuniti jednom na niti jedan način nisu odgovorili na korektnu, konstruktivnu inicijativu Srbije za uspostavljanje što boljih odnosa, pričam o vakcinama, požarima, hrani, energiji…Srbija i predsednik Vučić bez obzira na sve zadržali su stav da su Makedonija i makedonski narod prijatelji Srbije i srpskog naroda i nikada ničim nije ugrozila takav pristup prema Makedoniji i makedonskim narodom.

Šta to rade bivši komunisti i makedonska Vlada da ugroze taj i takav odnos?

-Dobrim i korektnim odnosom i ponašanjem Srbija je oduzela glavni instrument makedonskim političarima za javni atak usmeren na srpski narod i Srbiju. Javnost je počela negativno da reagije na takve istupe. Više je od očigledno da im je taj instrument oduzet. Osim Pendarovskog, koji povremeno ima nekontrolisane izlive, nisam baš siguran odakle dolaze, dali iz glave ili…

E sada bez tog instrumenta glupo je sprovoditi politiku na kojoj ste porasli i izdigli se kao političari, jer javnost to ne prihvata, pa to sprovodite idpod žita, kako kažemo mi. Zadnji primer je mladi milioner sa nedefinisanim nacionalnim poreklom Darko Kaevski, šef parlamentarne delegacije i Parlamentarnoj skupštini Savete Evrope.

Ovakve aktivnosti „ispod žita“ mogu izazvati pogoršanje odnosa između Makedonije i Srbije? U jednom trenutku i Vučić može sebi reći, ok dovoljno sam uradio…

– Mislim da se opredeljenje predsednika Vučića i Srbije za jednu sasvim novu politiku, najbolje može videti u ponašanju i pristupu pre svega u regionalnim, a i širim međunarodno političkim odnosima.

Vidim i osećam da makedonska politička elita nije dobro razumela i primila na znanje novu srpsku politiku, koja pre svega preferira dijalog i saradnju. To je Otvoreni Balkan, rešenje dugogodišnjeg spora među crkvama i niza drugih stvari. Na žalost kod nas u Makedoniji nije adekvatno prihvaćen novi pristup koji se pre svega vidi na pitanju Kosova i Metohije i prosto je neverovatno da makedonska politika i duboka država nisu anticipirali na adekvatan način promenu u srpskoj politici. I zato kada ne mogu javno – praviće tajno.

Darko Kaevski je eklatantan primer. Ili u prevodu: svoje meѓunarodno političko delovanje ćete prilagođavati Albancima, a za Srbiju…pa tu nema ni mrvica.

Drugi put pominjete Darka Kaevskog i njegovoto lobiranje sa ciljem da se proglasi ništavnim izveštaj Dika Martija o Žutoj kući u Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope, mislite li tu na vazalski odnos SDSM, bivših komunista prema Demokratskoj uniji Albanaca koju vodi Ali Ahmeti i njihovih prijatelja u regionu?

– Recite mi jedan potez od strane ove makedonske vlasti koji je bio dobronameran prema Srbiji i srpskom narodu, neko dobro delo, potez koji bi bio rezultat dobre volje prema Srbiji. Dajte mi samo jedan primer i evo odmah povlačim sve izgovorene reči.

Sa velikom žrtvom i velikim ustupcima , Makedonija je postala NATO članica, a seda se za početak pregovora sa EU traže ustupci, ponovo na štetu makedonskim nacionalnim i državnim interesima i interesima manjih zajednica. I tako pravoproporcionalno sa pozivanjem na više interese, rastu kriminal i korupcija, a upravo su oni merilo uspeha vlasti.

– Nama se iza priče o višim interesima događaju mnogo krupne stvari. Viši interesi su postali sinonim za dalje rastakanje države.

Ohridskiot dogovorom uništen je nasleđeni nou-hau i administracija bivše velike države. Uništen je unitarni karakter države, Makedonija je već jezička federacija.

Sa pričom da treba realizovati duh Ohridskog ugovora – go prekršen je Ohridski sporazum, postali smo dvonacionalna država. Sve ono što nam se serviralo kao viši interes, po pravilu je rušilo delove državne strukture.

Sada se traže ustavne promene. One suštinski u tehničkom smisli reči ne znače ništa, unošenje Bugara u makedonski ustav je možda manji problem, ali je kontekst ozbiljniji, takođe i njegova pozadina koja suštinski briše Makedonce sa etničke karte sveta.

U nekoliko navrata pod izgovorom, viši interesi, prekršen je Ohridski sporazum. Makedonija nije više ramkovna, nego mnogo više postramkovna, odnosno mnofo više dvonacionalna, nego multietnička država. Tako je u praksi, a praksa usmerava i uređuje i druge odnose u državi.

Da se vratimo suštini, manje zajednice, pa i naša, prve su žrtve ove priče. Priča o višim interesima uvek se pretvori u nešto loše po nas. Kakva je to žrtva kada uslovi za običan, normalan život postaju sve gori i gori. O državi koja se polako rastače i da ne govorimo.

Stvari se kreću pravoproporcionalno, koliko god se žrtvujete za više interese, životni uslovi postaju sve ružniji i ružniji, a države je sve manje i manje.

Kako normalizovati stvari? Vanrednim izborima, drugom vladom? Plasiraju se i teze o jedinstvu makedonskih političkih partija?

– Izbori su normalna stvar. Još niko nije izmislio bolji način za razrešenje društvenih protivrečnosti od izbora. Kada ga izmisle valjda će nam to saopštiti. Što se tiče konsolidacije makedonskog društva viz a vi zabrinjavajućeg nastupa albanskih političkih partija kojima je više nego dozvoljeno da pokazuju maksimum jedinstva, makedonskim partijama to isto, kao da je zabranjeno.

Treba ozbiljno razmišljati o tome, možda je to način da se pronađe kompromis o funkcionisanju dve najveće zajednice, Makedonaca kao većine, pa Albanaca i na kraju nas pripadnika manjih zajednica. Očigledno je da se tu stalno produkuje stanje rata među makedonskim partijama, umesto da se produkuje stanje dijaloga i saradnje. Kako je moguće da se tako grubi previdi događaju, bez obzira na činjenicu da sistem implicira saradnju.

Bilo je u prošlosti pokušaja, Makedonija je imala nekoliko mogućnosti da sebe gradi kao normalno društvo i uvek su zbog viših interesa svi ti otvoreni pravci – bili porušeni pa se danas došlo u stanje u kojoj je makedonska država samo „slovo na papiru“ i ništa drugo.
Kakva je Vaša saradnja sa VMRO-DPMNE? Dali ste zadovoljni od stanja u opozicionoj koaliciji?

–Mislim da je dobro ostati principijelan i istrajan u zauzetim političkim pozicijama. Jedna od većih grešaka i zabluda makedonske politike je praktikovanje političkog akrobatizma, kupovina poslanika, transfer pod sumnjivim okolnostima… Promocija ovih vrednosti u političkom životu suštinska je degradacija sistema vrednosti.

Nismo hteli da budemo deo takve realnosti, hteli smo da zadržimo naša generalna politička uverenja i ona su nam u određenom trenutku bila mnogo više, nego važna. Iako moram priznati da je veoma teško biti opozicija, pogotovo to važi za manje partije kao što je naša. Ali sve ono što smo žrtvovali u proteklom vremenu, evo danas, a nadam se i u bliskoj budućnosti vratiće se na najbolje mogući način. Nadam se da će građani prepoznati, ko je ko i šta je šta na makedonskoj političkoj sceni.

Slažem se sa Vama da je sistem ruiniran, šta ćemo sa korupcijom?

–Ne može sistem biti korumpiran, a samo da su političari i sudstvo na udaru. Šta je sa medijima pod njihovom kontrolom? Država se korumpira u celini, a ne u delovima. Korupcija nije samo pitanje prakse, nego i pitanje ambijenta, a ambijent kreira vlast. Pogrešno je misliti da su građani zainteresovani za plaćaju usluge koje im po zakonima pripadaju. Zna se da vlast ili stimulira ili guši korupciju . Potrebno je ozbiljnije zaorati po njivi da bi se korupcija iskorenila.

Ko će zaorati, neće valjda sami sebe loviti?

– Pa kad američka ambasadorka priča o borbi protiv korupcije, ona između ostalog govori o vanrednim parlamentarnim izborima, samo što nema ko da pročita šta nam ona poručuje.

Idemo na regionalna pitanja. Pritisak prema Srbiji raste svakog dana kada je u pitanju rešenje spora između Beograda i Prištine. Kako će se razvijati ovaj proces?

–Rano je govoriti o finalizaciji procesa. Sada je prioritet Zajednica srpskih opština. Nema matematike po kojoj bi Srbija bila ponižena kada je u pitanju ovaj proces i to je jedna novina. U tome se sastoji glavna razlika izmeću onoga što je bilo i onoga što je sada.

Otvoreni Balkan jeste jedno od tih rešenja?

–Otvoreni Balkan je dobar zbog dijaloga koji se otvara. Ako imate veoma različite pozicije, a ne komunicirate, one mogu proizvesti ozbiljne probleme i posledice, ali kada razgovarate, bez obzira na udaljene pozicije stvari teško mogu izaći izvan kontrole.

Za Makedoniju Otvoreni Balkan je idealan, u svakom pogledu, između ostalog i zbog odnosa na liniji dijaloga Seba sa Albancima i obrnuto, a Makedoncima zato što između Srba i Albanaca mogu voditi izvornu politiku i koristiti obe strane za sopstvene interese, kao što je bila Jugoslavija posle Drugog svetskog rata između dva bloka i to verifikovala politikom nesvrstanosti.

Ako Makedonija nastavi sa kretanjem po dosadašnjim, zadatim koordinatama ništa neće uraditi. Mora se hrabrije krenuti u praktikovanju novih politika. Na žalost makedonske vlasti nemaju elementarni politički sens za državnu politiku u interesu njenih građana.

Stvaraju li se uslovi za članstvo BiH u NATO?

-Ne. Daleko je BiH od članstva u NATO.

Po standardima, verovatno ste u pravu, međutim po pritisku i želji međunarodne zajednice nisam baš sigurna. Evo sada se modifikuje EUFOR misija, šalju se dopunske snage.

–Mnogo se stvari promenilo. U ovom trenutku najbitnije je opredeljenje međunarodne zajednice da nema destabilizacije regiona.

Kako vidite budućnost BiH? Kao što je sada, praktično nefunkcionalna konstitucija?

-Ako pričamo o željama, to je jedno, ali realnost je nešto sasvim drugo. Počeću sa Makedonijom pa ćemo polako do BiH. Što se Makedonije tiče, povratak na Ohridski sporazum u punom smislu te reči jesta u ovom trenutku možda najbolja formula za političku i ekonomsku stabilizaciju prilika.

Zašto?

-Zbog toga što je garant Ohridskog sporazuma međunarodna zajednica. Pa se shodno tome lakše obezbeđuje politička stabilnost.

Isto se odnosi i za BiH. Ako se poštuju međunarodni ugovori, ima dovoljno prostora za stabilizaciju političkih prilika, i može se razmišljati o ekonomiji. Slična je bila priča sa Vašingtonskim sporazumom – hajde da pričamo o ekonomiji, da vidimo kako ljudi žive. Nedostaje sve za normalan život, a postoje zahtevi da se rešavaju neka pitanja koja dopunski stvaraju nepoverenje. Penjemo se visoko, a dole rupa u kojoj se tone svakodnevo i nacionalno i ekonomski i svakako.

Ispoštovati meѓunarodne ugovore, to je minimum potreban za stabilizaciju stanja na svim frontovima. Jedino na taj način se svi problemi mogu rešavati, suprotno tome je avanturazam jednostranih rešenja koja će dopunski destabilizovati sve i svakog.