Tramp mlađi u Banjaluci i nervoza u Sarajevu
Posjeta Donalda Trampa mlađeg Banjaluci izazvala je gotovo panične reakcije dijela političke i medijske scene u Federaciji BiH. Dok jedni pokušavaju da minimizuju njen značaj, drugi žure da objasne kako je riječ o privatnoj posjeti bez političke težine. Međutim, upravo ta potreba da se događaj unaprijed obesmisli govori mnogo više od samog dolaska sina američkog predsjednika.
U sarajevskom političkom narativu već godinama postoji jednostavna formula: svaka međunarodna aktivnost koja ide u korist Republike Srpske mora se predstaviti kao nevažna, neformalna ili bez značaja. Problem nastaje onog trenutka kada činjenice počnu da remete tu sliku.
Dolazak osobe iz najužeg političkog i poslovnog kruga američkog predsjednika Donalda Trampa teško je uklopiti u priču o potpunoj međunarodnoj izolaciji Republike Srpske. Upravo zato reakcije iz Sarajeva djeluju nervozno, jer ovakvi događaji razbijaju politički narativ koji se godinama pažljivo gradio.
Paradoks je u tome što oni koji najglasnije govore o navodnoj izolaciji Republike Srpske ujedno prvi dižu uzbunu kada se pojavi bilo kakav međunarodni kontakt. Ako je izolacija zaista potpuna, otkud onda tolika nervoza zbog jedne posjete?
Dio političke elite u Federaciji BiH već godinama svoju spoljnopolitičku strategiju zasniva na uvjerenju da će međunarodni faktor riješiti domaće političke sporove. Umjesto da se politički problemi rješavaju dijalogom unutar zemlje, očekuje se da će Vašington, Brisel ili neka ambasada presuditi ko je u pravu.
U takvom konceptu politike svaka diplomatska aktivnost koja ne prolazi kroz Sarajevo doživljava se gotovo kao politička provokacija. Posjeta Banjaluci zato se ne posmatra kao normalna politička komunikacija, već kao narušavanje zamišljenog monopola nad međunarodnim kontaktima.
Međutim, međunarodna politika rijetko funkcioniše po logici lokalnih političkih narativa. Velike sile komuniciraju sa onima sa kojima procjenjuju da imaju interes, bez obzira na unutrašnje političke interpretacije.
Zato prava politička pouka ove situacije nije u tome ko je organizovao posjetu niti koliko će ona trajati. Suštinsko pitanje je zašto dio političke scene u Federaciji BiH reaguje gotovo alergično na svaku međunarodnu aktivnost Republike Srpske.
Umjesto pokušaja da se svaka takva inicijativa omalovaži ili diskredituje, možda bi korisnije bilo zapitati se zašto Sarajevo sve češće ostaje po strani u političkim procesima koji se odvijaju unutar same Bosne i Hercegovine.
Jer u politici percepcija često znači gotovo isto koliko i stvarni događaji. A slika u kojoj se jedan dio zemlje bavi polemikama na društvenim mrežama, dok drugi vodi razgovore sa međunarodnim akterima, sigurno nije slika koja ide u prilog onima koji tvrde da imaju monopol nad državnom diplomatijom.
