Tužba protiv NATO-a, pred međunarodnim sudom, zbog bombardovanja uranijumom
NATO kampanja na Republiku Srpsku i Srbiju jednaka je ekocidu. Maligna oboljenja i tiho umiranje trajne su posljedice. Dokaz su presude u korist italijanskih i njemačkih vojnika, ali i u korist sve više klijenata advokata Srđana Aleksića u Srbiji.
Aleksić najavljuje da će u junu, sa italijanskim advokatom Anđelom Tartaljom, podnijeti tužbu protiv NATO pakta nekom međunarodnom sudu, najvjerovatnije Sudu pravde EU u Luksemburgu.
Od 18 boraca VRS koji su se u trenutku NATO udara zatekli na položajima na Gradištu iznad Sarajeva, 15 je preminulo od malignih oboljenja. Zahvaljujući snažnoj konstituciji i volji za životom, Željko Samardžić jedan je od rijetkih koji je preživio posljedice NATO udara 1995. na položaje VRS nadomak Sarajeva. Herojska borba protiv 4 karcinoma! Posljednji, prije 7 godina na ždrijelu, nakon kojeg otežano govori. Uz borbu da savlada bolest, Željko se nesebično zalaže da dokaže zločine NATO-a. Tako se našao u Briselu, na skupu koji je organizovao belgijski publicista Mišel Kolon. Tu je od ubačenih NATO plaćenika dobio i nepristojnu ponudu.
– Cijelo vrijeme su me ubjeđivali da pronađem zemlju, da sa porodicom idem u tu zemlju. Kada sam se požalio profesoru Guzini, znao je tečno engleski jezik, on je to prenio Mišelu Kolonu i oni su sa svega toga odstranili te ljude koji su me uznemiravali. Јa sam im tad rekeo, možete mene samog skloniti, šta je sa ostalim Srbima – kaže Željko Smardžić, demobilisani borac VRS.
Nalaz Instituta u Vinči – potvrda da je Samardžić ozračen 10 puta više nego što bezbjedno može podnijeti ljudski organizam – ukraden mu je u Briselu, ali ne i volja da se bori, čemu svjedoči njegova porodica.
– On je sa ljudima, komunicira, radi, obavlja svakodnevni život, hvala Bogu nalazi su uredni i dobri – navela je Snežana Smardžić, supruga Željka Samardžića.
Stručna analiza o uzročno-posljedničnoj vezi epidemije karcinoma sa NATO udarima tretirala je oboljele u Istočnom Sarajevu. Primjer Željka Samardžije nažalost nije usamljen.
– Negdje već od 2000. godine imamo veliki broj leukemija na našem području i onih koji su smrtno završili, djevojčicu od 2 godine, vojnika od 20 godina, koji su vrlo brzo oboljeli, to kad uđe u vodu, zemlju i ostalo to ne može nestati za jedan dan – rekao je Slavko Ždrale, hirur i koautor stručne analize o posljedicama NATO udara.
Ne, ni za 4,5 milijarde godina, koliko se razlažu posljedice nekažnjenog ekocida. Diplomatski i krivični imunitet, koji je NATO 2005. dogovorio sa tada SCG, ne amnestira ih od retroaktivne odgovornosti za upotrebu osiromašenog uranijuma, tvrdi advokat Srđan Aleksić. Nakon presuda u korist žrtava u Srbiji, Aleksić smatra da Sud pravde EU treba preuzeti predmet, jer su i Srbija i BiH kandidati za članstvo.
– Nijedna organizacija na svijetu nema pravo da ubija građane bez odgovornosti, pa čak i NATO pakt. Јa sam siguran da NATO kao organizacija koja je učestvovala u nelegalnoj akciji u Srpskoj i u Srbiji, bez odobrenja upotrijebila oružje s produženim dejstvom dužna je da nadoknadi štetu zato što ima svojstvo pravnog lica, što ima novčana sredstva i što je organizovala nelegalnu akciju – istakao je advokat Srđan Aleksić.
Dokazi su nebrojeni i u pravnom istraživanju provedenom u Republici Srpskoj. Iz Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina podsjećaju – dokaze posjeduje i UN.
– Ekspertski tim UN vršio je izstraživanje 2002. na lokacijama u Hadžićima i Han Pijesku, našao nekoliko tačaka kontaminacije zemljišta, vode i uopšte živog svijeta od osiromašenog uranijuma – kaže Viktor Nuždić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
NATO se otvoreno svrstavao na stranu jedne od zaraćenih strana iz vlastitih, geostrateških interesa i to je valjda jasno i onima koji su intervenciju prizivali. Od trajnog ekocida niko nije amnestiran. Ostaje nada da će geopolitičke promjene donijeti posljedice i silnicima NATO-a.
