Visoki oficiri traže preispitivanje rada ministra Heleza

Mandat ministra odbrane BiH Zukana Heleza od 2022. do 2026. godine mora biti predmet ozbiljne i nezavisne institucionalne analize, poručuju visoki oficiri Oružanih snaga BiH.
U pismu koje su potpisali visoki oficiri OS BiH navodi se da je tokom Helezovog mandata ozbiljno narušeno povjerenje u sistem odbrane, te da su političke i nacionalne podjele sve više ulazile u instituciju koja bi, kako ističu, morala biti iznad dnevne politike.
Kako piše Srpskainfo, autori pisma naglašavaju da problem ne vide u formalnom funkcionisanju Oružanih snaga BiH, koje i dalje izvršavaju svoje zakonske i međunarodne obaveze, već u narušenoj unutrašnjoj koheziji.
„Oružane snage BiH moraju biti iznad Zukana Heleza, iznad svake političke stranke, iznad svakog pojedinačnog ministra i iznad bilo kojeg nacionalnog političkog interesa“, navodi se u pismu.
Autori ukazuju na niz Helezovih javnih istupa i političkih sukoba, od izjava o Republici Srpskoj i njenom ustavnom statusu, preko sukoba sa zamjenikom ministra odbrane Aleksandrom Goganovićem i dijelom profesionalnog vojnog vrha, do konflikata sa hrvatskim političkim predstavnicima.
Posebno izdvajaju maj 2025. godine, kada su četiri generala srpske nacionalnosti javno izrazila zabrinutost zbog odnosa ministra prema profesionalnom vojnom sistemu.
Nekoliko dana kasnije dogodio se i incident u kasarni „Kozara“, kada je Helez pokušao spriječiti ulazak Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića u objekat Oružanih snaga BiH.
Iako su politička tumačenja tog događaja bila različita, autori pisma smatraju posebno zabrinjavajućim to što je politički sukob dospio u prostor vojne institucije.
„Vojni objekti moraju ostati izvan dnevnih političkih obračuna, a lanac komandovanja mora biti jasan, profesionalan i oslobođen političkog pritiska“, navode autori.
Sporna zapošljavanja i stimulacije
U pismu se posebno problematizuje i kadrovska politika Ministarstva odbrane BiH.
Prema podacima koje navode autori, od 2022. do 2025. godine u Ministarstvu je zaposleno 189 novih radnika – 101 Bošnjak, 57 Hrvata, 29 Srba i dva pripadnika kategorije „Ostali“.
Ističu, međutim, da sama statistika nije dokaz diskriminacije, zbog čega traže detaljnu provjeru broja kandidata, kriterijuma, rang-lista, sastava komisija, žalbi i konačnih odluka.
Slična pitanja postavljaju i u vezi sa novčanim stimulacijama zaposlenima.
Prema podacima navedenim u pismu, za stimulacije je tokom prve dvije godine Helezovog mandata izdvojeno oko 3,67 miliona KM, dok su pojedine stimulacije, kako tvrde, dosezale 40 odsto primanja.
Autori zbog toga traže nezavisnu reviziju isplata, uključujući kriterijume, iznose, obrazloženja i potpisnike odluka.
Naglašavaju da ni u jednom slučaju unaprijed ne treba govoriti o diskriminaciji ili zloupotrebi, već da se odgovori moraju dobiti uvidom u dokumentaciju.
Na meti i odnos prema Hrvatima
Autori pisma navode da Helezov odnos prema srpskim političkim predstavnicima nije jedini problem.
Ukazuju i na njegove sukobe sa hrvatskim političarima i javne izjave koje su, kako tvrde, prelazile granicu političke kritike.
Kao jedan od primjera navode izjave iz decembra 2025. godine o hrvatskoj evroparlamentarki Željani Zovko i Maxu Primorcu, kao i kasnije sukobe oko pitanja federalizacije BiH i hrvatske izborne jedinice.
Autori smatraju da ministar odbrane ima pravo na politički stav, ali da njegova funkcija nosi posebnu odgovornost.
„Ministar odbrane nije samo politički predstavnik jedne stranke. On predstavlja civilni autoritet u instituciji u kojoj zajedno služe Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali“, navodi se u pismu.
Zbog toga, prema njihovom mišljenju, politička retorika ministra mora biti posebno odmjerena kako Ministarstvo odbrane ne bi postalo prostor nacionalnog i političkog obračuna.
Traže provjeru postupaka protiv 37 pripadnika OS BiH
Kao posebno osjetljivo pitanje navodi se i postupanje prema 37 pripadnika Oružanih snaga BiH zbog navodnog veličanja Ratka Mladića.
Prema navodima iz pisma, deset predmeta već je kvalifikovano kao krivične prijave i upućeno Tužilaštvu BiH.
Autori naglašavaju da pokretanje postupka ni u jednom slučaju ne znači krivicu i da odluku mogu donijeti samo nadležni organi.
Istovremeno, traže da se utvrdi da li su svi pripadnici OS BiH tretirani prema jednakim kriterijumima, bez obzira na nacionalnost, političko opredjeljenje ili odnos prema ratnoj prošlosti.
Sporna i Helezova reakcija nakon smrti Mladića
Kao završni primjer Helezove komunikacije autori izdvajaju njegovu reakciju nakon smrti Ratka Mladića 27. avgusta 2026. godine.
Helez je tada na društvenim mrežama napisao „Krep'o je Ratko Mladić“, uz niz uvredljivih i ironičnih kvalifikacija.
Autori pisma ne dovode u pitanje činjenicu da je Mladić pravosnažno osuđen za ratne zločine, ali smatraju da je način na koji je ministar komentarisao njegovu smrt neprikladan za nosioca civilne funkcije u sistemu odbrane.
Prema njihovoj ocjeni, ministar odbrane mora praviti razliku između odlučne osude ratnih zločina i javnog izražavanja koje može dodatno produbljivati nacionalne podjele.
Traže institucionalnu provjeru Helezovog mandata
Autori pisma insistiraju da njihova upozorenja ne treba tumačiti kao napad na Oružane snage BiH, već kao pokušaj zaštite njihove profesionalnosti i multinacionalnog karaktera.
Od nadležnih institucija traže provjeru zapošljavanja i stimulacija, postupaka prema pripadnicima OS BiH, odnosa ministra prema profesionalnom vojnom vrhu, kao i eventualnog političkog uticaja na sistem odbrane.
Ističu da bi, ukoliko se pokaže da nije bilo diskriminacije ili zloupotrebe, to trebalo potvrditi dokumentacijom i nezavisnom kontrolom.
„Ako nema diskriminacije, neka se to dokaže. Ako nema zloupotrebe stimulacija, neka se objave kriterijumi i revizijski trag. Ako nema političkog pritiska na profesionalni vojni vrh, neka se dokumentuje proces odlučivanja“, poručuju autori pisma.
Prema njihovoj ocjeni, najveća opasnost nije formalni raspad Oružanih snaga BiH, već postepeni gubitak povjerenja pripadnika u njihovu neutralnost i jednak tretman.
Zbog toga smatraju da bi mandat Zukana Heleza trebalo da analiziraju Parlamentarna skupština BiH, nadležne parlamentarne komisije, Generalni inspektorat Ministarstva odbrane, revizorske i pravosudne institucije, ali i međunarodni partneri BiH.
„Oružane snage BiH ne mogu biti instrument bilo koje političke stranke niti produžena ruka bilo koje nacionalne politike. Ministar odbrane ne smije biti ministar samo onih koji podržavaju njegovu politiku“, zaključuju autori.
Njihova poruka je da odgovornost, ukoliko se utvrdi, mora biti individualna, a ne nacionalna.
Zaštita Oružanih snaga BiH, poručuju, podrazumijeva da zakon bude iznad politike, institucija iznad pojedinca, a profesionalna pripadnost iznad nacionalne i stranačke polarizacije.


