Zaduženja ostaju glavni oslonac Republike Srpske
Dok Vlada Republike Srpske najavljuje povećanje plata i penzija kao dokaz poboljšanja životnog standarda, dio ekonomske javnosti upozorava da se budžetska stabilnost i dalje održava prvenstveno zahvaljujući novim zaduženjima i prihodima od indirektnih poreza. Prema njihovim ocjenama, izostaju mjere koje bi dugoročno ojačale privredu i obezbijedile održive javne finansije.
Ekonomisti smatraju da se umjesto sistemskih reformi nastavlja praksa oslanjanja na kreditna sredstva, dok se istovremeno izbjegavaju promjene poreske politike koje bi, kako tvrde, mogle povećati budžetske prihode kroz oporezivanje dividendi i ekstraprofita.
Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić ocjenjuje da izvršna vlast nije preduzela potrebne korake kako bi stvorila uslove za snažniji razvoj privrede, što bi dugoročno omogućilo stabilnije finansiranje budžeta.
– Ne vidim mjere koje bi doprinijele jačanju privrede. Prije nego što se očekuje uredna otplata dugova i veći budžetski prihodi, potrebno je stvoriti uslove da privreda može da raste. Umjesto toga, rješenje se pronalazi u novim zaduženjima, uz logiku da će dugove neko vraćati u budućnosti – rekla je Cenićeva.
Dodaje da je prethodni period mogao biti iskorišten za sprovođenje reformi koje bi danas davale rezultate.
– Sada ulazimo u izborni ciklus, nakon kojeg slijedi formiranje nove vlasti. Ponovo ćemo slušati obećanja o reformama i prvih sto dana rada, ali ne vidim da je do sada urađeno nešto što bi obezbijedilo veće prihode i smanjilo potrebu za stalnim zaduživanjem – smatra ona.
Govoreći o položaju pojedinih privrednika, Cenićeva tvrdi da postoje dvostruki aršini.
– Oni koji imaju političku podršku prolaze bez problema. Ko dobija velike tendere i ima podršku vlasti može mnogo više od ostalih. Takav sistem funkcioniše godinama – istakla je.
Prema njenim riječima, tokom više od dvije decenije vlasti SNSD-a mijenjali su se privrednici koji su imali povlašten položaj.
– Kada više nisu korisni ili dođu u sukob s vlastima, gube taj status i zamijene ih drugi. Istovremeno, javna preduzeća posluju veoma loše, što pokazuje da se javni interes potiskuje u drugi plan, dok prednost imaju partijski interesi – navodi Cenićeva.
Ona smatra da je poreski sistem odavno zahtijevao ozbiljne izmjene, ali da političke volje za to nema.
– Godinama se govori o progresivnom oporezivanju, ali se od toga odustaje uz obrazloženje da nije popularno. U međuvremenu, Republika Srpska, a sve više i Federacija BiH, najveći dio prihoda ostvaruju kroz indirektne poreze i nova zaduženja. Takav model nije održiv i zahtijeva temeljne promjene – poručila je.
Jedna od reformi koju stručnjaci godinama predlažu jeste uvođenje poreza na dividendu, kao i povećanje poreza na dobit, što je praksa u većini zemalja regiona.
Ekonomista Igor Gavran smatra da je Bosna i Hercegovina među rijetkim državama koje nisu uredile ovu oblast, što, prema njegovim riječima, pogoduje pojedincima koji ostvaruju visoke profite bez odgovarajućeg poreskog opterećenja.
– Objašnjenja da bi različite poreske stope između entiteta dovele do odlaska investitora služe uglavnom kao izgovor da se ništa ne mijenja. Suštinski problem je što se štite oni koji ostvaruju najveću zaradu. Imamo primjere direktora kompanija sa milionskim profitom koji su prijavljeni na minimalne plate, dok novac izvlače kroz dividende na koje se ne plaća porez. Uvođenjem poreza na dividendu budžet bi dobio dodatne prihode, a otvorio bi se prostor za rasterećenje rada – rekao je Gavran.
On upozorava da slabljenje privredne aktivnosti dodatno umanjuje mogućnosti punjenja budžeta.
– Veći prihodi mogli bi se ostvariti kroz drugačiju poresku politiku, čime bi se smanjila potreba za novim kreditima. Ključno pitanje nije samo koliko se država zadužuje, već i na šta se taj novac troši. Ne vidi se da zaduženja donose bolji životni standard ili povoljnije uslove poslovanja. Novac završava u budžetu, dok su nova zaduženja sve skuplja zbog rasta kamata i nepovoljnijih uslova finansiranja – upozorio je Gavran.
Dodaje da se sličan model posljednjih godina primjenjuje u oba entiteta, zbog čega su posljedice gotovo identične.
– Dug raste, privreda slabi, a građani osjećaju pad životnog standarda. Izlaz iz takvog začaranog kruga postoji, ali samo ako postoji politička spremnost za promjene – ocjenjuje on.
Kao jedan od najvažnijih koraka navodi reformu poreskog sistema.
– Odluka o oporezivanju dobiti i dividende zavisi isključivo od vlasti. Isto važi i za mjere kojima bi se moglo uticati na rast cijena i troškove života. Međutim, čini se da sadašnji sistem odgovara vlastima jer više cijene automatski znače i veće prihode od PDV-a, dok građani snose najveći teret takve politike – zaključio je Gavran.
