Draga braćo i sestre,

Na predstojećem popisu stanovništva od neizmjerno velike i istorijske važnosti je da svoj cjelokupni identitet iskažemo na jedini mogući ispravan način.

Recimo jasno i nedvosmisleno da smo Srbi, vjernici Srpske pravoslavne crkve i narod koji govori srpskim jezikom.

Zahvaljujući sistematičnim i vješto isplaniranim pritiscima određenih centara moći koji traju bezmalo vjekovima – od Rimske kurije, preko Beča i Pešte, pa sve do Londona, kao i njihovim izbočinama u Zagrebu i Sarajevu, kasnije u Podgorici, Prištini – odakle su pokretane falange za rasrbljavanje srpskog naroda i njegovo obezdržavljenje, predstojeći popis neće biti festival slobodnog demokratskog izjašnjavanja građana Crne Gore, nego grčevita borba za opstanak. Borba koju dugujemo našim precima. Borba koju nikako ne smijemo da izgubimo zbog naših potomaka.

Ne dozvolimo da regionalne ideološke uobrazilje koje su nastale vjekovnom geografskom i kulturnom izolacijom, a na kojima insistiraju svi naši neprijatelji – oni koji su nas, zapravo, i rasparčali u krvi, i koji pokušavaju i danas da razdrobe naše identitetsko ishodište, ne dozvolimo da takve okolnosti prevagnu nad našim temeljom i onim zbog čega smo u stvari sve vrijeme naše istorijskog trajanja i izloženi takvim pritiscima i stradanjima.

Ne dozvolimo, narode pobjedničkih i boguugodnih krstonosnih litija, da nakon popisa budemo svrstani u istu statističku pogaču sa onima koji su vas i isprovocirali da stanete na branik naše svete Srpske pravoslavne crkve – da budete isto što i nepomenik Milo Đukanović ili raskolnik Miraš Dedeić.

Ne dozvolite da budete pogonsko gorivo za ideološko divljanje u idućih deset godina nekog tamo Ranka Krivokapića, Draginje Vuksanović – Stanković, Novaka Adžića i ostalih slugu naših neprijatelja.

Spriječimo seirenje onih koji se trpaju u jedan tor, a sprječavaju mobilizaciju našeg nacionalnog duha i svijesti.

Ne smijemo dopustiti da oni koji, zarad uskostranačkog ćara ne smiju javno da izraze svoj identitet, sjutra pravdaju svoje nejunačko držanje podatkom da Srba, zapravo, i nema baš u toj mjeri u ovoj državi, te da su sve nepravde koje su počinjene nad nama isključivo i ništa više nego naša uobrazilja.

Zar ćemo se odreći Njegoša, Crnjanskog, Andrića…

Nećemo i ne smijemo!

Uvaženi čitaoci našeg portala,

Narednih dana, šira javnost će biti upoznata sa našom kampanjom koja će se odvijati pod sloganom „Ponosni na svoje srpsko“.

Pozivamo sve – odgovorne – srpske nacionalne subjekte da daju svoj nesebičan doprinos, da zaborave ideološke, političke i druge razlike i krenu, kad već nismo svi zajedno, onda svako za sebe, u popisnu kampanju – jednakim žarom kao i za vrijeme izbora.

Više smo nego ubijeđeni da ćemo na takav način dati doprinos objektivnom izjašnjavanju građana – oslobođenim od straha da će izgubiti prava koja se u normalnim sistemima podrazumijevaju.

Neka naša kampanja „Ponosni na svoje srpsko“ bude na ponos Srbima, i da ne bude na štetu ostalim narodima koji žive sa nama!

Recimo svima ko smo i što smo, jer mi zaista znamo ko smo!

Mi smo Srbi. Mi smo vjernici Srpske pravoslavne crkve. Mi govorimo srpskim jezikom.