BANJALUKA – URBANISTIČKI VAKUM

Graditi treba planski, uz osvrt na životni prostor, s parkingom i garažama, jer razvoj ne smije stati, ali ne smije biti u sjenci profita.

Piše: Marijana Bogdanović

Još jedna sjednica Skupštine grada Banjaluka, još jedno pokretanje novih–starih tema. Na dnevnom redu su izmjene regulacionih planova za više naselja: Starčevica, Obilićevo, Paprikovac, Petrićevac – prostori u kojima ljudi žive, odgajaju djecu i gdje linije na papiru ne predstavljaju stvarnu organizaciju života. Doduše, nisu ni na mjestima gdje bi trebali biti označeni parking prostori.

Svako ko je „muku mučio“ tražeći mjesto za parkiranje u gradu od oko 200.000 stanovnika zna koliko je lako „izgubiti živce“.

Kašnjenje sjednice od 45 minuta možda nije problem, jer šta je to za grad koji već tri decenije nema usvojen Urbanistički plan? Možda je i poruka da razvoj kasni, da se vizija odgađa. Iako vizija možda i nije potrebna da bi se razumjela poruka koalicione većine – bez javne rasprave nema regulacionih planova.

Opozicija tvrdi da je suludo usvajati regulacione planove dok se ne usvoji Urbanistički plan. Prvo pitanje koje se nametne je jednostavno: Ako nacrt Urbanističkog plana postoji, a konačni dokument još nije usvojen, po kojem se tačno okviru Banjaluka danas razvija? Kako grad može planirati budućnost bez strateškog dokumenta koji definiše dugoročni razvoj?

U međuvremenu, zgrade niču, saobraćajnice su preopterećene, a infrastruktura pokušava sustići tempo izgradnje.

Ipak, poenta je da treba graditi planski – uz parkinge i garaže, jer razvoj ne smije stati, ali ne smije ni biti u sjenci profita.

Regulacioni planovi trebaju biti precizni instrumenti unutar jasne strategije. Bez krovnog plana, oni su samo improvizacija.

Danas mijenjamo jedno naselje, sutra drugo.

Danas „usklađujemo“ sa budućim Urbanističkim planom koji još ne postoji u konačnoj formi.

Sve to više liči na pokušaj opravdavanja nego na sistemski pristup.

Grad koji se razvija bez jasnog plana rizikuje da postane zbir parcijalnih interesa. Kada se jednom izgrade zgrade bez dovoljno parkinga, škola ili zelenih površina, te greške ostaju decenijama – i svi smo svjedoci toga.

Vrijeme je da se prestane sa djelimičnim rješenjima, jer grad se ne vodi od sjednice do sjednice.

Urbanistički plan nije politički pamflet.

On je temelj grada – temelj koji ne bi trebao stalno biti „u pripremi“.