Problem KiM može biti rešen i to će se dogoditi, izjavio za Sputnjik ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko.

On je u intervjuu za Sputnjik rekao da je ovaj period izuzetno težak ali da Srbi imaju čime da se ponose zato što čuvaju principijelni stav i Beograd se drži, što se tiče i tzv. Kosova i odnosa, veza i saradnje s Rusijom.

Najubedljiviji i najupečatljiviji primer je odlučno neprihvatanje antiruskih mera, rekao je ruski ambasador Aleksandar Bocan Harčenko.

“Ovih dana ambasador Hil je bukvalno gurnuo prst u oko Srbiji tvitom ‘kad se nacionalna garda Ohaja vrati u Beograd doživljava prijatan doček’. Nikome nije bio prijatan dolazak nacionalne garde Ohaja, razumem da države moraju da sarađuju – to su bili dani prijateljstva Srbije i Amerike – da li jedan diplomata koji je prijatelj jedne zemlje može tako da se ponaša?”, upitao je Bocan Harčenko.

Odgovrajući na pitanje da prokomentariše navode zapadnih medija da Rusiji savršeno odgovara da ovde bude haos i nered , kao I situaciju kad su jednom prilikom tokom protesta našli Ruskinju na ulici i zaključili da su Rusi organizovali taj protest, ruski ambasador je rekao:

” Postoje određeni ljudi koji su sada odabrali da im osnovna aktivnost bude da napadaju i kritikuju Rusiju i da terciraju Zapadu. Oni žele da se istaknu i da nešto od toga dobiju. Najvažnije je nešto drugo – da je bilo, i to se nije ni krilo, daleko više slučajeva nego slučajna Ruskinja koja se našla među učesnicima protesta, kada su predstavnici američke ambasade učestvovali u takvim akcijama. Pritom, niko od pomenutih nije se ni usudio da kaže da to prelazi sve diplomatske norme, da je to kršenje obaveza i pravila i međunarodnog prava jer svi radimo na osnovu tog prava i da, u datom slučaju, postoji želja da se potkopa stabilnost zemlje.”

“Rusiji odgovara stabilnost Srbije, makar zato – hajde da budemo racionalni – što mi imamo dugoročne planove saradnje. Za realizaciju tih planova i zadataka koji su odobreni sa najvišeg nivoa, prirodno je da je neophodna pre svega stabilnost. Drugo, što je zaista veoma važno: ne možemo mi haos da poželimo prijateljskom, bratskom narodu koji u apsolutnoj većini saoseća i razume našu poziciju, pre svega u vezi sa specijalnom vojnom operacijom i krizom u Ukrajini kao i u vezi sa širokim, globalnim međunarodnim pitanjima. Kako mu možemo želeti išta osim dobra? To je po definiciji nemoguće”, dodao je Harčenko.
Govoreći o sankcijama Rusiji, Bocan Harčenko je istakao da Srbija nije podlegla protiscima Zapada, gledajući isključivo interes svog naroda, zbog čega je i predsednik Srbije često meta kritika.

“Za zapad je u određenom smislu pozicija Srbije šok, jer nisu navikli na takvo ponašanje. Navikli su na konstantno ponižavanje, na narušavanje sopstvenih interesa. Ima mnogo primera kada države u cilju zadovoljavanja nekih sitnih zahteva Brisela i Vašingtona odbacuju u stranu i nacionalne i ekonomske interese, čak i nacionalno dostojanstvo i istorijsko sećanje”, rekao je Harčenko.

Na konsatatciju da je nacionalni interes Srbije odbrana Kosova, on kaže da je Zapadu potrebna imitacija rešenja, kao i da se ništa novo ne predlaže, i ne može ni da se predlaže.

” Jer, ma šta se govorilo, uvek izbija ili se direktno imenuje jedan cilj koji postoji od kraja 90-tih – nezavisnost Kosova i priznanje te nezavisnosti od strane Beograda. To je ono što Zapad smatra za svoj interes, a oni rade uvek ono što je u njihovom interesu. Oni od toga nikada nisu odustali, ma kakve formulacije da su birali u okviru pregovora o statusu. Faktički je odmah bilo jasno da su to pregovori o statusu, odmah je bilo jasno, iako statusi mogu biti različiti, da može biti samo jedan – nezavisnost. Putem pregovora ili ne. I svi dalji napori na tzv. normalizaciji na Zapadu su tretirani i danas se tretiraju kao put da se Beograd natera, satera u ugao, stavi pred neminovan izbor – da prizna Kosovo. Koriste sve metode, od nekih pregovaračkih klopki, a u datom slučaju teško mi je da zamislim da predsednik Vučić može da upadne u takvu klopku. On je veoma iskusan političar, ima ogromno iskustvo u pregovorima i generalno životno”, istakao je rusaki ambasador.

“Još jedan metod, ne nov, kojem smo se vratili, koji je korišćen ranije – poluge pritiska na Beograd jeste stvaranje neizdrživih, nemogućih uslova za Srbe na samom Kosovu pod pretpostavkom da upravo to može da natera Beograd na neke korake u pravcu priznanja. Pošto u toj situaciji ništa ne može da se uradi, podstiču se Priština i Kurti. Nije stvar u Kurtiju, on je verovatno radikalniji ali svako ko je bio na njegovom mestu pre ili bi došao posle – radiće isto. To je direktno i nedvosmisleno i on bez uvijanja govori – da želi kontrolu nad srpskim opštinama, da ne želi Srbe na Kosovu. On čini sve da ne bude ne samo normalizacije odnosa sa Beogradom nego ni bilo kakvih veza između Kosova ili opština naseljenih Srbima sa Beogradom. Bez obzira na sve sporazume, on neće prihvatiti nikakve odluke o formiranju ZSO iako je to deo Briselskih sporazuma. To već sve odavno postoji ali do sada nije rešeno. I sve se ponavlja kao na toj traci”, naveo je on.

Na pitanje šta mogu da urade Ujedinjene nacije? Koliko su one danas jake, Bocan Harčenko odgovara da je to veoma važno jer da nema stava Rusije i Kine u Savetu bezbednosti oni bi davno, još 2006, 2007. godine, pokušali da reše pitanje glasanjem na bazi Ahtisarijevog plana i da zatvore tu temu.

“Pri tome svi shvataju da nije moguće doći do nekog rešenja bez konačne saglasnosti SB UN. Jer oni su odgurnuli Rezoluciju 1244 i u svojim praktičnim aktivnostima je ne poštuju, ali ona postoji. Zato je jasno da se u procesu konačnog rešavanja kosovskog pitanja, u krajnjem ishodu, ne može zaobići SB UN”, naveo je on, pa dodao:

“Osim toga, zadržavanje kosovskog pitanja na agendi SB UN pruža mogućnost da se to pitanje stalno razmatra, da se upozorava na probleme koje postoje, da se svetska većina upozna sa tim problemima. Ne mogu da kažem da time situacija može da se u korenu izmeni ali proces je dugotrajan i uveren sam da ne može biti rešen. Zapad veoma želi da ga reši, želi da stvori privid intenzivnih napora, to je jasno. Nekakvo rešenje problema išlo bi njima u prilog posebno u kontekstu Ukrajine, pokazali bi da je po pitanju Kosova to njihov uspeh i da je problem rešen. U datom slučaju ne može biti nikakvog poređenja, sve što su radili, agresija NATO, sve je to precrtano, što se kaže, pobedniku se ne sudi. U datom slučaju postoji konsenzusom postignut dogovor između Beograda i Prištine, Beograd je sa svime saglasan. Ne shvatajući da toga neće biti i da ne može biti. Neće i ne može biti!”