Da li je Vukanović već prekrižen?
Sastanak lidera opozicionih stranaka u Banjaluci, na kojem su se nedavno našli predsjednik SDS Branko Blanuša, lider PDP Draško Stanivuković i predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić, otvorio je više pitanja nego što je ponudio odgovora.
Najupadljiviji detalj nije bio sadržaj razgovora, već odsustvo Nebojše Vukanovića, lidera Liste Za pravdu i red, koji je samo nekoliko dana ranije učestvovao na sličnom okupljanju opozicionih političara u Banjaluci. Njegova prazna stolica brzo je postala politička tema.
Blanuša je nakon sastanka poručio da je razgovor bio „otvoren i konstruktivan“, te izrazio očekivanje da će u narednoj rundi razgovora učestvovati i Vukanović. Ideja je, kako je naveo, da nakon usaglašavanja stavova ponovo bude organizovan sastanak pregovaračkih timova svih opozicionih stranaka.
Međutim, sam Vukanović tvrdi da o tom sastanku nije znao ništa i da na njega nije bio ni pozvan. Upravo ta činjenica dodatno je rasplamsala spekulacije o odnosima unutar opozicionog bloka.
Vukanović i dalje insistira na tome da bi Branko Blanuša trebalo da bude zajednički kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske. Prema njegovim riječima, iza takvog prijedloga stoji niz političkih argumenata, a rješenje bi, smatra, bilo da Stanivuković i Trivićeva podrže tu ideju.
On tvrdi da lično ne traži političku podršku za sebe, već da insistira na dogovoru oko kandidature Blanuše, jer vjeruje da bi to moglo smiriti sukobe unutar opozicije.
Ipak, ton kojim govori o pojedinim partnerima pokazuje koliko su odnosi unutar tog bloka opterećeni. Posebno je oštar prema Jeleni Trivić, s kojom, kako kaže, više ne vidi prostor za političku komunikaciju. Podsjeća da je prije četiri godine opozicija stala iza nje bez ikakvih uslova, te smatra da ona sada nije ponudila uvjerljivo objašnjenje zašto ne podržava Blanušu.
Vukanović pritom tvrdi da je Stanivuković prema njemu bio korektniji tokom ranijih razgovora, ali naglašava da ne želi sjediti za istim stolom s ljudima koji, kako kaže, prema njemu nemaju minimum poštovanja.
Oštre kritike koje je ranije iznio na račun Stanivukovića i Trivićeve uslijedile su nakon prethodnog sastanka opozicije u „punom sastavu“, kada nije postignut dogovor o zajedničkom kandidatu za predsjednika Republike Srpske. Nedugo zatim uslijedio je novi sastanak – ovaj put bez njega.
Da li je riječ o slučajnosti ili o prvim koracima ka političkom distanciranju od Vukanovića, pitanje je na koje zasad nema jasnog odgovora.
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je u ovom trenutku teško procijeniti šta se zapravo događa iza zatvorenih vrata opozicionih pregovora. Ipak, podsjeća da domaća politika često pokazuje koliko brzo nekadašnji politički sukobi mogu biti zaboravljeni kada se pojavi interes za novu saradnju.
Prema njenim riječima, politički odnosi na ovim prostorima često se mijenjaju preko noći, a važan faktor u svemu tome nerijetko je i uticaj Beograda. Upravo zbog toga, kaže, ne bi bilo iznenađenje da političari „progutaju žabe“, zanemare stare uvrede i prilagode se novim okolnostima.
Topićeva smatra da je još neizvjesno hoće li SDS u konačnici ostati čvrsto uz Vukanovića ili će pod pritiscima praviti drugačije političke kalkulacije. Podsjeća da je Blanuša do sada ostavljao utisak političara koji ima stav i integritet, ali da ostaje pitanje koliko će uspjeti da odoli pritiscima unutar sopstvene stranke.
S druge strane, politički analitičar Radomir Nešković procjenjuje da će Vukanovićeva Lista Za pravdu i red gotovo sigurno ostati parlamentarna stranka i nakon narednih izbora, bez obzira na to kako se budu razvijali odnosi u opozicionom bloku.
On, međutim, smatra da opoziciono jedinstvo u Republici Srpskoj nikada nije bilo potpuno iskreno, već da je često bilo rezultat političke potrebe, a ne stvarnog savezništva.
Nešković podsjeća i na dugogodišnji odnos SDS-a i PDP-a, tvrdeći da je PDP politički rastao uz podršku SDS-a. U tom kontekstu upozorava da preveliko kalkulisanje može biti štetno upravo za SDS.
Prema njegovoj procjeni, čak i u slučaju zajedničkog nastupa opozicije, pobjeda na izborima u sadašnjem odnosu političkih snaga nije izvjesna. A bez Vukanovića, smatra, ta šansa postaje još manja.
U takvom političkom ambijentu opozicija, kaže Nešković, i dalje djeluje kao blok koji traži strategiju, ali je još nije pronašao.
Na kraju se sve svodi na jedno pitanje: da li će opozicija uspjeti da pronađe zajednički pravac ili će unutrašnje podjele odlučiti ko ostaje za pregovaračkim stolom, a ko završava izvan njega.
