Da li su kazne postale samo trošak kampanje?

Centralna izborna komisija BiH ponovo je izrekla novčane kazne političkim subjektima zbog preuranjene izborne kampanje. Među kažnjenima je i SNSD, kojem su izrečene dvije novčane sankcije u ukupnom iznosu od 18.000 KM, ali ova stranka nije jedina koja se našla na udaru CIK-a.
Zbog kršenja izbornih pravila novčane kazne dobili su i SDP BiH, Demokratska fronta, PDP, stranka koju predvodi Vlado Đajić, kao i Zdenko Lučić, kandidat kojeg za hrvatskog člana Predsjedništva BiH podržava pet političkih stranaka. Njima su izrečene kazne od 3.000 do 3.500 KM.
Najveću pojedinačnu sankciju među ostalim kažnjenim političkim subjektima dobila je Hrvatska republikanska stranka, kojoj je određena kazna od 7.000 KM.
Iako se na prvi pogled ne radi o milionskim iznosima, pitanje je koliko takve sankcije zaista predstavljaju prepreku političkim subjektima u izbornoj kampanji. Dok jedni smatraju da ih bez problema mogu platiti, drugi upozoravaju da ni znatno manji prekršaji nisu opcija za organizacije sa skromnim budžetom.
– Stranke koje raspolažu velikim finansijskim sredstvima mogu sebi priuštiti ovakve kazne. Za manje političke subjekte svaka marka je važna, pa moramo pažljivo voditi računa o svakoj izjavi i svakom potezu – rekao je za Srpskainfo kandidat jedne manje opozicione stranke iz Republike Srpske.
Takvi primjeri ponovo su otvorili pitanje da li postojeće sankcije imaju stvarni efekat ili su za najveće političke partije postale tek jedan od troškova izborne kampanje.
Predsjednik Strateškog odbora Koalicije „Pod lupom“ i bivši predsjednik Centralne izborne komisije BiH Vehid Šehić smatra da novčane kazne za pojedine političke subjekte nemaju ozbiljan odvraćajući efekat.
– Kada se pogleda koliko će poslaničkih mandata osvojiti i kolika sredstva će kasnije dobiti iz budžeta, jasno je da ovakve kazne za njih predstavljaju zanemariv trošak – rekao je Šehić za N1.
Zbog toga smatra da bi Izborni zakon BiH trebalo dodatno pooštriti. Kao moguće rješenje predlaže da se političkim subjektima koji više puta ponove iste prekršaje uskrati pravo učešća na izborima, odnosno da im se poništi ovjera za kandidovanje.
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da bi takva mjera mogla imati snažan preventivni efekat, ali istovremeno sumnja da bi u praksi mogla biti usvojena.
– To bi svakako predstavljalo ozbiljan test za političke stranke i njihov odnos prema izbornim pravilima. Međutim, teško je očekivati da će do takvih izmjena doći, jer upravo najveće i najuticajnije partije imaju ključnu ulogu u kreiranju izbornog zakonodavstva, pa nije realno očekivati da će donositi propise koji bi im otežali političko djelovanje – kaže Topićeva za Srpskainfo.
Prema njenim riječima, vodeće političke stranke svjesno ulaze u rizik kršenja izbornih pravila, procjenjujući da će politička korist biti znatno veća od iznosa eventualnih kazni.
– Takav odnos pokazuje određenu dozu političke bahatosti i uvjerenja da ozbiljnijih posljedica neće biti. Tome doprinosi i odnos prema Centralnoj izbornoj komisiji, kao i činjenica da izostaje odlučnija reakcija drugih institucija. Ostaje pitanje kako natjerati političke subjekte da poštuju pravila koja su sami usvojili, ako kontinuirano pokušavaju pronaći način da ih zaobiđu – ocjenjuje Topićeva.
Dio analitičara i novinara koji godinama prate izborni proces smatra da bi najefikasniju kaznu mogli izreći sami građani na dan izbora.
Ipak, Tanja Topić upozorava da takav mehanizam funkcioniše samo u društvima u kojima birači donose odluke nezavisno od političkih i ekonomskih pritisaka.
– Naše društvo još nije dostiglo taj nivo. Veliki broj birača ostaje dio klijentelističkih mreža ili je podložan različitim oblicima političkog uticaja, zbog čega će proces stvaranja odgovornijeg biračkog tijela trajati mnogo duže – zaključuje ona.


