“Sejdić i Finci” se mora implementirati do 2030?

Iako je odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci” do prije samo nekoliko godina bila ključan uslov za evropski put BiH, danas se o njoj gotovo više ni ne govori.

Ključna promjena paradigme u EU desila se nakon usvajanja Britansko-njemačke agende 2015. godine, kada je fokus s ove odluke prebačen na ekonomiju i jačanje institucionalnog okvira BiH. Vjerovalo se da će u boljem ekonomskom ambijentu i s boljim i efikasnijim funkcionisanjem države kao posljedica ispunjavanja evropskih obaveza predmet “Sejdić i Finci” i grupa drugih srodnih presuda donesenih nakon ove odluke sami doći na red. Ipak, to se nije desilo, a i ekonomske i institucionalne reforme nisu ostvarile svoj rezultat, posebno nakon neuspjeha BiH da implementira uslove iz Reformske agende.

Iako postoje neformalna obećanja da će nakon oktobarskih izbora ovo pitanje ponovo doći na dnevni red i da će opšti izbori 2030. biti sprovedeni u skladu s odlukom “Sejdić i Finci”, još nema konkretnih koraka koji bi vodili u tom smjeru.

“Ne možemo u EU bez provođenja odluke”
Jakov Finci, jedan od dvojice apelanata, ističe da je čekao 17 godina pa da mu neće biti teško sačekati i 21 ako će to značiti da će odluka konačno biti sprovedena, a njemu, kao građaninu BiH, biti omogućeno da se kandiduje za najvišu državnu funkciju.

“Ja uvijek govorim da mi ne možemo postati članica EU dok se to ne uradi. Dakle, ako ništa, moraćemo prije implementirati ovu odluku da bismo mogli postati članica”, rekao je.

Na naše pitanje vjeruje li da će BiH ući u EU, kako bi, prema njegovim tvrdnjama, bila implementirana i ova odluka, Finci kaže da ostaje da se vidi.

“Ja ne znam koliko naši političari još uvijek misle da je realno da će Bosna ući u EU i koliko se oni za to bore. A očito je da je narod, kad god se postavi to pitanje, uvijek većinom za ulazak u EU. Izgleda da samo političari o tome drugačije razmišljaju, jer ovako se osjećaju komfornije, mogu donositi odluke kakve žele”, ističe on.

Kako naglašava, više ga brine to što se kasni s evropskim zakonima jer bez tih reformi, kako kaže, ni ostali uslovi nemaju smisla.

“Pogledajte odluke koje se ne donose kao što je ovo kašnjenje usvajanja Plana rasta, koje košta stotine miliona evra ovu zemlju. Ali mi smo država koja najviše kasni i opet ćemo ostati na repu zapadnog Balkana dok se raspravljamo kako će ko glasati i ko se može kandidovati. A ja ne gubim nadu da će ova zemlja jednog dana, kako kažu, ipak trijumfovati”, naglašava on za “Nezavisne”.

Evropska komisija upozorava na obaveze
Iako je odluka “Sejdić i Finci” nestala iz vokabulara evropskih diplomata, ipak nije iz evropskih izvještaja, koji nas redovno podsjećaju na neispunjene obaveze.

U posljednjem izvještaju o napretku Evropske komisije krajem prošle godine naglašeno je da pripadnici nacionalnih manjina i građani koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda i dalje ne mogu da se kandiduju za Predsjedništvo BiH i Dom naroda, što, kako je naglašeno, predstavlja kršenje sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci”, sve dok ne budu usvojene ustavne reforme kojima će se obezbijediti politička jednakost i zabrana diskriminacije svih građana.

“Zemlja hitno treba da usvoji ustavne i izborne reforme kako bi svim građanima omogućila da efikasno ostvaruju svoja politička prava, naročito usklađivanjem svog Ustava sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić i Finci’, kao i sprovođenjem relevantnih odluka Ustavnog suda”, navedeno je, uz eksplicitno navođenje da je za to potrebna izmjena Ustava.

Prije gotovo godinu dana jedan visoki evropski zvaničnik nam je u neformalnom razgovoru rekao da kada BiH počne s aktivnim pregovorima, onda će sva ta pitanja morati biti riješena, jer ne postoji način da pregovori napreduju bez toga, posebno što su pravna pitanja i pitanja temeljnih prava, kako nam je rečeno, stavljena u prvi plan pregovaračkog procesa.

Ako se ovo uzme ozbiljno, uz pretpostavku da će naredni saziv na državnom nivou početi pregovore, gotovo je sigurno da će opšti izbori nakon ovih biti prvi na kojima će se za člana Predsjedništva moći kandidovati nacionalno neopredijeljeni i manjine.