Sada je nezvanično, a uskoro će biti zvanično – Zapad pravi suštinski obrt u bezbjednosnom konceptu odnosa prema Istoku od kooperativnog prema konfrontacionom.

Ovo je suština teksta koji je na veb stranicama na Uskrs objavio američki list Vašington post.

Novinari su razgovarali sa osam visokih, neimenovanih evropskih i američkih zvaničnika koji su potvrdili da je u izradi dva ključna dokumenta – Strateškog koncepta NATO, prvog nakon 2010, i Američke strategije nacionalne bezbjednosti – došlo do promjene paradigme, koja se neće odnositi samo na vojni aspekt, nego na sveobuhvatnu bezbjednost, dakle finansije, ekonomiju, međunarodne odnose.

Osim rata u Ukrajini, na odluku o konfrontacionom pristupu djelovala je i informacija da većina ruskog stanovništva podržava vojnu operaciju kao što je bilo i 2014. kad je anektiran Krim. Pa tako u krugovima stratega više nije riječ o “Putinovom” nego o “ruskom ratu”.

Nacionalna strategija nacionalne bezbjednosti Sjedinjenih Država, kako saznaje Post, neće se više fokusirati isključivo na Kinu, nego će među prijetnjama visoko mjesto imati “ruski izazov Evropi”. Ipak, Kina ostaje prioritet.

Istinsko strateško partnerstvo s Rusijom
Strateški koncept NATO je prije 12 godina pozivao na “istinsko strateško partnerstvo” sa Rusijom. Dokument koji će biti objavljen u junu na redovnom samitu u Madridu imaće suparnički pristup, prenio je Jutarnji list.

– Smisleni dijalog, kakvom smo težili prije, nije opcija za Rusiju – rekao je generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg početkom aprila.

On je definisao nove smjernice nakon vanrednog samita prošlog mjeseca kad su se “lideri složili da će dugoročno resetovati odvraćanje i odbranu, suočiti se sa novom bezbjednosnom stvarnošću” sa znatno više snaga na istoku, više borbenih mlaznjaka na nebu i više brodova na moru”. Stoltenberg je tada potvrdio da je Rusija okrenula leđa sporazumu s NATO iz 1997. godine koji “više ne postoji”.

Dio tog procesa je i odluka EU da krene u ubrzano odvikavanje od ruske energije, nafte i gasa – odluka o ugljenu je već donijeta. Kao što je Evropa nakon naftnog šoka 1970-ih godina smanjila zavisnost o “crnom zlatu” iz Zaliva, tako se sada ubrzano okreće obnovljivim izvorima energije. SSSR i Rusija su se činili vjerodostojnim partnerima, nakon pada Berlinskog zida kreirana je slika buduće saradnje (bezbjednosni prostor od Vankuvera do Vladivostoka, a ekonomski od Lisabona do Vladivostoka) koji bi vodio kontroli Evroazije. I držao pod nadzorom Kinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin skršio je te ideje.

FOTO:
– Mislili smo da će međuzavisnost i povezanost voditi prema stabilnosti jer imamo interese koji koreliraju. Sada smo vidjeli da to nije slučaj. Rusija je bila snažno povezana sa Evropom, globalizovana – rekao je neimenovani zvaničnik.

– Međuzavisnost može imati za posljedicu ozbiljne rizike, ako je zemlja dovoljno nemilosrdna… Moramo da se prilagodimo situaciji koja je apsolutno nova – zaključio je.

Teorija međuzavisnosti
Poznati teoretičar realističnog pristupa u međunarodnim odnosima Stiven Volt je prije nekoliko dana u časopisu Forin polisi objavio da je rat Rusije i Ukrajine konačna potvrda da politika ima prevlast nad ekonomijom. Putin se odlučio na vojnu intervenciju iako protiv toga govore svi ekonomski argumenti. I on je koristio pojam “međuzavisnost” koji je sažetak teorije iza koje stoji drugi poznati profesor, Džozef Naj.

Slika novog odnosa s Rusijom može se iščitati iz odluke američke administracije da zabrani uvoz ruske nafte, da suspenduje trgovinski status Moskve, a Rusija je izbačena i iz Savjeta za ljudska prava UN.

– Promjena strukture bezbjednosnih odnosa je nužna – navodi Aleksander Veršbou, bivši američki ambasador u Rusiji a kasnije zamjenik generalnog sekretara NATO, ukazujući na važno pitanje završetka rata u Ukrajini.

– Ima li uopšte kraja? Ili se nastavlja neugodnim prekidima vatre, ni rat ni mir, nekoliko godina?

Razumljivo da će se određeni nivo dijaloga sa Moskvom nastaviti, Evropa je na to prisiljena zbog geografije, ali to će biti sadržajno drugačiji diskurs koji će počivati na konfrontaciji i na maksimalnom očuvanju interesa, na primer evropskih ulaganja u toj zemlji, ne živeći u iluziji zajedničkih interesa, prenosi Blic.

– Na kraju želimo da vidimo slobodnu i nezavisnu Ukrajinu, oslabljenu i izolovanu Rusiju i jači, ujedinjeniji, odlučniji Zapad. Vjerujemo da su sva tri cilja dostižna – rekao je Džejk Salivan, savjetnik za nacionalnu bezbjednost američkog predsjednika Džoa Bajdena.