Hrana u BiH skuplja nego u EU, a primanja višestruko manja

Dok političke rasprave dominiraju javnim prostorom, svakodnevica građana sve više se svodi na pitanje – kako iz mjeseca u mjesec pokriti osnovne troškove. Računica života postaje sve složenija, a ono što je nekada bilo uobičajena kupovina za mnoge porodice danas zahtijeva pažljivo planiranje.

Godinama se može čuti poređenje da su pojedini proizvodi u Bosni i Hercegovini skuplji nego u razvijenim evropskim zemljama, iako su primanja domaćeg stanovništva znatno niža. Posljednji podaci o troškovima života ponovo otvaraju isto pitanje – gdje je granica izdržljivosti kućnog budžeta?

Prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske, vrijednost sindikalne potrošačke korpe za maj iznosila je 2.911,52 KM. Samo nekoliko mjeseci ranije, u februaru, ista korpa koštala je 2.857 KM. Za svega četiri mjeseca minimalni mjesečni izdaci četvoročlane porodice povećani su za više od 54 marke.

U istom periodu prosječna neto plata porasla je sa 1.649 KM na 1.682 KM, odnosno za 33 marke. Međutim, taj rast nije bio dovoljan da značajnije promijeni sliku životnog standarda.

Prosječna zarada danas pokriva manje od 60 odsto vrijednosti sindikalne potrošačke korpe, što znači da porodice najveći dio prihoda i dalje usmjeravaju na najosnovnije potrebe.

Najveći dio mjesečnih troškova odlazi na hranu. Za prehranu četvoročlane porodice potrebno je izdvojiti 1.339,75 KM, što čini gotovo polovinu ukupne vrijednosti korpe.

Najveći pritisak na budžet stvaraju cijene mesa, pojedinih vrsta voća, kafe i drugih proizvoda koji su dio svakodnevne potrošnje.

Kilogram telećeg buta na tržištu dostiže oko 35 KM, dok juneći but košta približno 29 KM. Pileći file prodaje se po cijeni od oko 13,5 KM, svinjski vrat oko 12 KM, a svinjski but oko 9 KM. Za kilogram juneće plećke potrebno je izdvojiti oko 22 KM, dok teleća košta približno 26 KM.

Poseban udar za ljubitelje domaćih proizvoda predstavljaju cijene suhomesnatih proizvoda. Kilogram dimljene slanine približio se iznosu od 30 KM, zbog čega mnoge porodice mesne proizvode više ne kupuju kao ranije, već ih pažljivo doziraju i ostavljaju za posebne prilike.

Ni voće više nije uvijek pristupačna kategorija. Kilogram grožđa košta oko 6 KM, pola kilograma borovnica oko 10 KM, dok cijena kilograma kupina ili ribizle doseže i 20 KM. Dinja se može pronaći za oko 2 KM po kilogramu, kajsije se kreću između 3,50 i 4,60 KM, breskve od 3 do 4 KM, šljive oko 2,5 KM, a banane oko 2,70 KM. Lubenica je među rijetkim povoljnijim proizvodima i može se kupiti po cijeni od oko 0,70 KM za kilogram.

Posebno se osjeti i poskupljenje proizvoda koji su dio svakodnevnih navika. Za pola kilograma kafe potrebno je izdvojiti između 13 i 17 KM, pa i običan ritual ispijanja kafe za dio građana predstavlja značajan izdatak.

Ni osnovne namirnice nisu izuzete od rasta cijena. Paradajz se prodaje od 2,50 do 3,50 KM po kilogramu, paprika od 1,50 do 5,40 KM, krompir od 1,50 do 3 KM, dok krastavac košta oko 1,50 KM.

Pasulj, koji je decenijama važio za jednu od najpristupačnijih domaćih namirnica, danas košta između 7 i 8 KM po kilogramu. Mlijeko se na akcijama može pronaći za oko 1,60 KM, deset jaja na sniženju od 3,50 KM, dok redovna cijena ide i do 4,70 KM. Ulje košta od 2,60 KM, brašno od 1,20 KM, a šećer oko 1,50 KM.

Posebno zabrinjava poređenje sa zemljama Evropske unije. Kada se cijene iz hrvatskih prodavnica preračunaju u marke, postaje jasno da razlike često nisu onakve kakve bi se očekivale. Pojedini proizvodi u BiH koštaju isto ili čak više nego u Hrvatskoj, iako su tamošnja prosječna primanja znatno veća.

Tako je, prema poređenjima cijena, u BiH skuplja određena junetina i pasulj, dok su cijene osnovnih proizvoda poput brašna i šećera gotovo izjednačene. U hrvatskim marketima paradajz košta oko 3,8 KM, krompir oko 2 KM, brašno približno 1,6 KM, a ulje oko 3,2 KM.

Ovakva situacija posebno privlači pažnju ljudi iz dijaspore, koji često porede troškove života u zemljama zapadne Evrope sa onima u BiH. Mnogi navode da u njemačkim marketima pojedine namirnice plaćaju isto ili čak manje nego u domaćim prodavnicama.

– Razlika je u tome što su tamo prosječna primanja oko 2.600 evra, dok su kod nas višestruko manja. Teško je objasniti kako ljudi uspijevaju da funkcionišu sa ovakvim odnosom cijena i plata – kaže jedan od sagovornika.

Dok se u razvijenijim društvima često govori o kvalitetu života, odmoru i dugoročnim planovima, veliki broj građana ovdje svakodnevno računa koliko košta osnovna kupovina, koliko će ostati do naredne plate i šta može da se priušti.