Jelena Bjelica – “Banjalučanka godine“ koja mijenja živote roditelja i trudnica (INTERVJU/VIDEO)

Imamo posebno zadovoljstvo da razgovaramo sa ženom čiji su rad, energija i posvećenost ostavili snažan trag u našem gradu. Titula „Banjalučanka godine“ pripala je Jeleni Bjelici koja je svojim djelovanjem pokazala koliko jedna osoba može inspirisati zajednicu i biti primjer drugima.

Na početku našeg razgovora kažite nam šta za Vas znači titula „Banjalučanka godine“?

“Znači mi mnogo. Ja sam jako ponosna što sam ove godine izabrana za “Banjalučanku godine”. To je dokaz da radim pravu stvar, da radim nešto korisno za naše društvo i da su ljudi koji su glasali za mene nagradili moj rad. Znači mi i zbog mog djeteta koje je sve to sa mnom pratilo, koje je bilo zajedno sa mnom na toj manifestaciji, koje je bilo ponosno na svoju mamu i kome će, nadam se, ovo ostati u lijepom sjećanju, isto kao i meni”.

Da li ste očekivali ovo priznanje?

“Pa ne, nisam očekivala. Kada su me nazvale djevojke iz organizacije i rekle da je bilo dosta prijava za mene, zaista sam se jako iznenadila. A onda, kada sam vidjela pet dama koje su ušle u finale, zaista nisam pomislila da baš ja mogu biti izabrana. Kada je krenulo glasanje i kada sam vidjela da dobijam najviše glasova, pa onda do kraja glasanja nije se znalo ko će pobijediti, sve je bilo javno i glasalo se na Facebooku.

Tu moram da naglasim da mi zbog toga ovo priznanje posebno znači, jer su mene izabrali ljudi koji su glasali. Nije bila komisija koja sjedi i bira nekoga na osnovu nečega, nego su me izabrali ljudi koji prepoznaju ono što ja radim i koji misle da je kvalitetno to što radim”.

Koji trenutak iz svog rada biste izdvojili kao presudan za ovaj uspjeh?

“Ne mogu sada konkretno nešto izdvojiti. Mislim da je značajan moj cjelokupan rad. Ja vodim društvene mreže već sedam-osam godina, na Instagramu i Facebooku. Prvenstveno sam novinar po profesiji i tu pišem tekstove gdje informišem roditelje kako da ostvare svoja prava. Pomažem im kako da ostvare svoja prava. Oni mi se jako često javljaju u inbox sa nekim problemom i ja zajedno sa njima pokušavam to da riješim. Mislim da je taj moj kontinuirani rad svemu tome doprinio, jer ja znam koliko njima značim. Kada mi kažu da sam im pomogla da riješe neki problem, to mi zaista mnogo znači. Tako da vjerujem da sve ove godine mog rada i pomaganja njima imaju veliku vrijednost.

Izdvojila bih i to da je, zahvaljujući mojoj inicijativi, lijek Utrogestan za trudnice uvršten na listu besplatnih lijekova. Utrogestan je bio jako skup lijek koji su trudnice plaćale. Kada sam pokrenula društvene mreže, pokrenula sam i inicijativu da se lijek Utrogestan uvrsti na listu besplatnih lijekova, kako trudnice više ne bi morale da ga plaćaju. Ogroman broj žena me je podržao. To je baš odjeknulo u medijima i lijek je registrovan kao besplatan. Zaista sam jako ponosna na to jer je to ogromna olakšica trudnicama.

Bilo je još nekoliko inicijativa. Između ostalog, prošle godine sam ispred svog udruženja podnijela inicijativu da se poveća broj dana bolovanja za njegu bolesnog djeteta, jer je sada propisano 15 dana godišnje, što je premalo. Tu inicijativu je Vlada Republike Srpske usvojila baš u periodu kada sam nominovana za “Banjalučanku godine”. Tako da mogu reći da mi je i ta inicijativa nekako pomogla.

Koliko je bilo izazovno graditi svoj put u Banjaluci?

“Ja ne gledam na to da mi je nešto bilo izazovno. Ja sam iz Bratunca. Došla sam u Banjaluku da upišem fakultet i odmah nakon studija počela sam da radim. Nisam još bila ni završila fakultet kada sam počela da radim u Glasu kao novinar. Skoro četiri godine sam radila u Glasu, a isto toliko i u Blicu.

Novinarstvo je predivna profesija. Ja novinarstvo obožavam, ali ono mora jako da se voli da bi se radilo. To je izuzetno lijepa, ali i veoma stresna i odgovorna profesija. Ja sam se jako trudila i ne mogu reći da mi je nešto bilo teško, jer zaista obožavam novinarstvo.

Godine 2017. rodila sam dijete i više se nisam vraćala da profesionalno radim u medijima, prvenstveno zato što sam željela da se posvetim djetetu. Dvije godine uopšte nisam radila. Nakon toga nisam mogla da se vratim u medije jer je novinarstvo veoma zahtjevno i traži mnogo vremena, truda i rada, što ja tada nisam mogla uskladiti sa malim djetetom. Sada radim na drugom radnom mjestu i dalje u okviru svoje branše, ali mi je jako nedostajalo pisanje i novinarstvo. Zato sam, između ostalog, pokrenula svoj portal i društvene mreže na kojima i dalje pišem.

Sama određujem koliko ću pisati i kada, što je najljepši vid novinarstva. Tako sam shvatila koliko roditelji nisu informisani o svojim pravima i koliko zapravo ne znaju kako da ih ostvare. Često im u institucijama čak i otežavaju ostvarivanje tih prava. Zato mi se prvenstveno javljaju trudnice i porodilje.

Mnogo mi znači kada mi kažu: „Kada pročitamo neku informaciju kod tebe, znamo da je 100% tačna i tebi najviše vjerujemo. I zaista uživam u novinarstvu i sada”.

Šta Vas svakodnevno motiviše?

“Svakodnevno me motivišu žene koje me prate na društvenim mrežama i koje mi pišu o svojim svakodnevnim problemima.

Jedno je propisati zakon, a nešto sasvim drugo je kako se taj zakon primjenjuje u praksi. Zaista imam mnogo povratnih informacija od žena o problemima na koje nailaze i o nedostacima u zakonu.

Trudim se da javno ukazujem na te probleme i pokušavam da ih promijenimo. Tako da me one svakodnevno inspirišu, jer mi se svaki dan neko javi sa nekim problemom koji zajedno pokušavamo riješiti”.

Kako ostati dosljedan sebi uprkos pritiscima okoline?

“Mislim da je za to najzaslužniji karakter. Takav sam tip osobe da neću posustati bez obzira na prepreke i pritiske sa strane. Ja sam jako tvrdoglava i imam čvrst karakter. Kada nešto odlučim, to će biti riješeno.

Dešavalo se da posumnjam u ovo što radim, prvenstveno zbog toga da li mogu sebi napraviti neki problem, jer sam veoma uporna i idem bez obzira na sve. Možda malo posumnjam, ali nikada ne odustajem. Nikakvi pritisci i nikakva okolina ne mogu da utiču na mene da odustanem”.

Šta biste voljeli promijeniti ili unaprijediti u svom gradu?

“Ja Banjaluku jako volim. Meni je Banjaluka prelijepa. Ali ono što mi jako smeta jesu gužve u saobraćaju. Mislim da se na tome mora raditi i da se mora pronaći neko rješenje kako bi se saobraćaj rasteretio. I parking me užasno nervira. To su dvije stvari koje bih promijenila. Ostalo mi je zaista prelijepo”.

Što se tiče tema kojima se bavite, da li postoji nešto što biste promijenili kada je riječ o roditeljstvu?

“Promijenila bih dosta toga. Naši zakoni jesu u redu i posljednjih godina se zaista radi na poboljšanju uslova za porodice, trudnice i porodilje. Mnogo toga je danas bolje nego prije osam ili devet godina kada sam se ja porodila. Srećna sam što se ulaže i što je prepoznato koliko su porodica i rađanje djece važni.

Ali i dalje postoji mnogo problema, jer sam svakodnevno u kontaktu sa ženama i svakodnevno čujem o nekim nedostacima. Mislim da treba slušati glas porodice i žene, da se čuje kako je stvarno u realnom životu i kako se zakoni primjenjuju u praksi, te šta možemo promijeniti da bude još bolje”.

Kako izgleda jedan Vaš običan dan?

“Moj dan nije ništa posebno ni inspirativno. Imam dijete koje ide u treći razred osnovne škole. Kada je prva smjena, ustanemo jako rano jer on već u 7:15 mora biti ispred škole. Ostavim njega u školi, a ja idem na posao. Radim od 8 do 16 časova. Poslije posla idem kući, spremam ručak i obavljam obaveze oko kuće i djeteta. Svaki dan ili njega vodim na trening ili ja idem na svoj trening. To su uglavnom naše svakodnevne obaveze”.

Kako balansirate privatni i poslovni život?

“Dobra organizacija je ključ svega. Stignem sve, pogotovo zato što ne radim vikendom, što mnogo znači. Ako nešto ne stignem tokom radne sedmice, završim vikendom”.

Imate li životnu poruku kojom se vodite?

“Moja životna poruka je da uvijek treba biti istrajan, uporan i pozitivan. Ja sam veoma pozitivna osoba i uvijek se trudim da iz svake situacije izvučem nešto dobro. Nikada nisam gledala da je čaša poluprazna, nego uvijek polupuna. Čak i kada se desi nešto loše ili težak period, trudim se da pronađem nešto pozitivno i da iz toga naučim nešto korisno. Uvijek gledam šta me neka situacija može naučiti i kako me može usmjeriti ka nečemu boljem. Svima savjetujem da iz svega pokušaju izvući pouku, da budu pozitivni i uporni, jer rezultat na kraju dođe”.