U januaru je formiran tim koji radi na izradi socijalne karte i naša želja je da to bude završeno do kraja juna, rekao je krajem februara ove godine Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske.

Ali, želje su jedno, a realnost nešto sasvim drugo, a u ovom trenutku ona je takva da se uopšte ne može reći ne samo kada bi Srpska mogla konačno da dobije socijalnu kartu, već ni kada bi ovaj zakon mogao da dođe u Vladu RS i Narodnu skupštinu RS.

To nismo mogli zaključiti ni iz razgovora sa predstavnicima relevantnih republičkih institucija koje se bave ovim pitanjem, iz kojih nam je, između ostalog, poručeno da je situacija po pitanju izrade socijalne karte bolja nego ranije, šta god to značilo.

Podsjećanja radi, Vlada RS je formirala radnu grupu za izradu socijalne karte, a njome rukovodi ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Alen Šeranić. Zato smo se prvo obratili ovom resoru, iz koga su na početku kazali da se za sve trenutne aktivnosti po pitanju projekta izrade socijalne karte obratimo Resoru za informaciono društvo, koji je zadužen za elektronski uvid u registre/baze podataka prethodno identifikovanih nadležnih organa koji vode sve ove postupke.

Kazali su i da je završen projektni zadatak koji se odnosi na prijedlog tehničke specifikacije za prvu fazu informacionog sistema socijalne karte, kao i analiza postojećeg stanja elektronskih registara institucija i ustanova koje su identifikovane kao značajne za proces uspostavljanja socijalne karte.

Iz Ministarstva zdravlja RS su napomenuli da su za izradu projektnog zadatka angažovani konsultanti Svjetske banke, dok je u narednim fazama planiran završetak Nacrta zakona o socijalnoj karti.

Sve navedeno, dodali su, dokazuje koliko uspostavljanje registra socijalne karte podrazumijeva obiman i složen posao, a podsjetili su da će socijalna karta smanjiti mogućnost zloupotreba, kako u sistemu socijalne zaštite, tako i u sistemima koji se bave posebnim kategorijama stanovništva.

Ali, opet ponavljamo, nisu odgovorili kada bi Srpska mogla da dobije socijalnu kartu.

To za “Nezavisne novine” nije odgovorio ni Denis Turkanović, pomoćnik ministra u Resoru za informaciono društvo i novoimenovani direktor Agencije za informaciono-komunikacione tehnologije, a koja će uskoro naslijediti ovaj resor.

Turkanović je istakao da su trenutno najviše angažovani na izradi liste korisnika različitih socijalnih primanja, a koju će sačiniti na osnovu podataka koje treba da im dostave Fond PIO, FZO, Zavod za zapošljavanje, Fond za dječiju zaštitu, nadležna ministarstva i Poreska uprava RS.

“Podaci Poreske uprave i Zavoda za zapošljavanje biće korišćeni u svrhu identifikacije lica koja su nezaposlena ili koja, recimo, primaju određene naknade na osnovu toga što su zaposleni, ili imaju određenu firmu, a radi uporedivosti i provjere statusa korisnika tih prava. Mi smo od većine institucija zaprimili podatke, a na osnovu toga ćemo sačiniti niz preporuka koje će biti potrebno realizovati”, kazao je on te dodao da bi analiza trebalo da bude završena uskoro, nakon čega će biti upućena Vladi RS.

Međutim, profesor Ljubo Lepir, bivši pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu i jedan od rukovodilaca prethodnog projekta izrade socijalne karte u Republici Srpskoj, podsjeća da je još prije deset godina sve bilo spremno za izradu projekta i da mu uopšte nije jasno zašto Vlada Srpske ne koristi ono što je uradila tada.

“Za socijalnu kartu sve je bilo pripremljeno još 2013. godine, ali 2015. tadašnji ministar zdravlja Dragan Bogdanić je sve to blokirao. Iz kog razloga, ne znam. Ja sam tada vodio čitavu tu aktivnost i tada smo sve to bili doveli do završne faze, odnosno operativnog nivoa. Čak smo išli i u fazu testiranja. Nije mi jasno zašto Vlada ponovo otvara tu priču kad je sve bilo urađeno. Tada su potrošena značajna sredstva, a sve je bilo rađeno sa Matriks univerzitetom. Svjetska banka je dala sredstva za to, čak smo išli i obezbjeđivali mjesta gdje će biti server, baza podataka je bila pripremljena i trebalo je samo izvršiti korekciju drugih baza”, kaže Lepir te dodaje da bi prethodni projekat samo trebalo da se dopuni.

“Možda sa nekim izmjenama, jer je ipak prošlo desetak godina. Modalitet i koncept su bili urađeni, a čak je bilo urađeno i ono o čemu oni sada ni ne pričaju – pripreme zakonskih regulativa, jer ne možete uvesti novi mehanizam praćenja u ovoj oblasti bez zakonskih podloga”, navodi on.

Lepir poručuje da smisao ove priče nije da se neko kritikuje niti je ovo političko pitanje, već da se utiče na nadležne da se posao završi što prije.