Kakvu nuklearnu bombu SAD imaju za napade na podzemna postrojenja u Iranu?

Američka nuklearna bomba B61-11, namijenjena uništavanju duboko ukopanih vojnih objekata, našla se u fokusu analiza o mogućem napadu SAD na iransko podzemno postrojenje u planini Pickaxe, nedaleko od Natanza. Iako pojedini analitičari smatraju da bi ovo oružje moglo nanijeti ozbiljnu štetu objektima na velikim dubinama, nema potvrde da Vašington razmatra njegovu upotrebu.

Spekulacije o mogućem nuklearnom udaru pokrenuo je američki komentator Taker Karlson, koji je 2. novembra objavio da bi administracija Donalda Trampa mogla biti svega nekoliko dana udaljena od takve odluke. Pozvao se na neimenovani izvor, ali nije ponudio dokumente niti druge dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje.

Karlson je naveo da konvencionalno oružje ne može probiti oko 91 metar granita, zbog čega je, prema njegovoj procjeni, nuklearni napad jedina vojna opcija. Kao mogući datum donošenja odluke pomenuo je 7. novembar.

Međutim, Tramp je još 15. oktobra u razgovoru za Newsmax odbacio mogućnost korišćenja nuklearnog oružja protiv Irana.

„Ne, ne bih koristio nuklearno oružje. Ne moramo“, izjavio je tada američki predsjednik, dodajući da takav napad nije potreban.

B61-11 je gravitaciona nuklearna bomba sa ojačanim kućištem i odgođenim upaljačem. Predstavlja modifikaciju starije porodice bombi B61, koja datira iz šezdesetih godina prošlog vijeka, a u operativnu upotrebu uvedena je 1997. godine, kada je preuzela ulogu razarača bunkera od bombe B53.

Prema podacima koje navodi National Research Council, B61-11 teška je oko 550 kilograma, a proizvedeno je približno 50 primjeraka. Njena precizna eksplozivna snaga nije javno objavljena. Procjene Nuclear Weapon Archive govore o snazi do 340 kilotona, dok Bulletin of the Atomic Scientists navodi mogućnost od 400 kilotona.

Za razliku od konvencionalnih bombi koje djeluju eksplozijom na površini ili u vazduhu, B61-11 je konstruisana tako da prije detonacije djelimično prodre u tlo. Time se veći dio energije eksplozije usmjerava kroz stijene, stvarajući udarni talas koji može izazvati urušavanje duboko ukopanih tunela i objekata.

Ipak, ova bomba ne može prodrijeti stotinama metara u zemlju. Američko Ratno vazduhoplovstvo navodi da njeno ojačano kućište omogućava prodiranje od približno 4,5 do 7,5 metara prije detonacije. Tokom testiranja na Aljasci zabilježeno je prodiranje od oko 1,8 do tri metra u smrznuto tlo.

Upravo mogućnost stvaranja snažnog podzemnog udarnog talasa razlog je zbog kojeg se B61-11 pominje u kontekstu iranskog kompleksa u planini Pickaxe, poznatoj i kao Kuh-e Kolang Gaz La. Postrojenje se nalazi južno od Natanza, a prema procjenama analitičara koje prenosi BBC Verify, njegovo centralno jezgro moglo bi biti smješteno na dubini od oko 100 metara.

Institut za nauku i međunarodnu bezbjednost procjenjuje da se kompleks nalazi na dubini od najmanje 100 metara. Izrael smatra da je Iran tamo premjestio centrifuge, dok Teheran tvrdi da se na toj lokaciji ne odvijaju nuklearne aktivnosti.

Prema proračunima National Academies, nuklearni penetrator snage 300 kilotona mogao bi teško oštetiti tunele u granitu na dubini do približno 150 metara. Teorijska krajnja granica za uništavanje posebno zaštićenih podzemnih ciljeva procijenjena je na oko 200 metara.

Ipak, ove procjene zasnovane su na teorijskim modelima i ne predstavljaju potvrdu da bi B61-11 mogla uništiti konkretno postrojenje u Iranu. Stvarna dubina kompleksa, sastav stijena i raspored podzemnih prostorija nisu u potpunosti poznati, kao ni precizna snaga same bombe.

Američka vojska za napade na duboko ukopane objekte raspolaže i konvencionalnom bombom GBU-57 Massive Ordnance Penetrator, poznatom kao MOP. Ona teži oko 13.600 kilograma, a prema podacima BBC-ja može prodrijeti kroz približno 18 metara betona ili 61 metar zemlje.

Za razliku od B61-11, GBU-57 nema nuklearnu bojevu glavu, ali ima znatno veće mogućnosti fizičkog prodiranja kroz zaštitne slojeve. Stručnjaci koje citira BBC Verify smatraju da ni ove bombe vjerovatno ne bi mogle u potpunosti uništiti kompleks Pickaxe. Ipak, napadi na njegove ulaze, ventilacione otvore i pristupne puteve mogli bi onemogućiti njegovo funkcionisanje.

Poseban rizik eventualne upotrebe B61-11 predstavljale bi radioaktivne padavine. Zbog ograničene dubine prodiranja, nuklearna eksplozija ne bi bila dovoljno duboko pod zemljom da zadrži radioaktivni materijal. National Academies upozoravaju da bi posljedice po stanovništvo mogle biti slične onima koje izaziva površinska eksplozija nuklearne bombe iste snage.

Procjene broja žrtava kreću se od nekoliko stotina do više stotina hiljada, u zavisnosti od jačine eksplozije, udaljenosti naseljenih područja i vremenskih prilika, posebno smjera vjetra. Radioaktivne padavine mogle bi zahvatiti veliko područje.

Upotreba nuklearnog oružja predstavljala bi i presedan, s obzirom na to da ono nije korišćeno u ratnim dejstvima od 1945. godine. Uprkos spekulacijama o mogućem napadu na iranska podzemna postrojenja, nijedan američki zvaničnik nije potvrdio da se razmatra upotreba B61-11, navodi Klix.