Vašingtn post objavio je veliki tekst, zasnovan na “dubinskoj analizi” i razgovoru sa više izvora, koji otkriva sve zakulisanje radnje pred početka rata.

Novinari tog američkog lista razgovarali su sa tridesetak američkih, ukrajinskih, evropskih i NATO-ovih visokih zvaničnika I tako rekonstruisali razvoj događaja koji je prethodio invaziji na Ukrajinu.

Ovi podaci objašnjavaju držanje svih glavnih igrača, pri čemu je posebno zanimljivo držanje ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog koji, vjeruju mnogi, nije bio spreman na ono što mu je Putin pripremao.

“Sergej, reci mi iskreno, šta zaista nameravate? Je li sve ovo zbog brige za sigurnost koju Rusija stalno ističe i straha od NATO-a? Ili je sve ovo zbog Putinovog gotovo teološkog uverenja da je Ukrajina oduvek bila sastavni deo Majke Rusije?”

Ovako je 21. januara 2022., u razgovoru oči u oči, američki državni sekretar Entoni Blinken pokušao od ministra spoljnih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova ispipati stvarne namere Rusije.

Ali, od svega nije bilo ništa jer je Lavrov odbio da odgovori. Gledano iz perspektive službenog Kremlja, to je razumljivo jer Putin i njegovi ljudi smatraju da je pripadnost Ukrajine Rusiji vrlo ozbiljno pitanje s kojim se nije dopušteno šaliti.

Koliko je to istina, svedoči i poverljivi razgovor koji je deset dana ranije britanski ministar odbrane Ben Valas vodio s ruskim kolegom Sergejem Šojguom.

Kada ga je je Valas upozorio na to da će Rusi naići na žestok otpor Ukrajinaca, Šojgu mu je odgovorio: “Moja majka je Ukrajinka. Sve je ovo deo iste zemlje. Mi nemamo nikakvih planova za invaziju Ukrajine.”

za obranu i oslobođenje svoje zemlje, piše Slobodna D

Volodimir Zelenski
Kada je u novembru 2021. u Glazgovu vodio tajni razgovor s američkim državnim sekrearom, ukrajinski predsednik je bio uveren da je gomilanje ruske vojske na granici njegove zemlje samo političko-psihološki pritisak kojim se želi izazvati panika i potkopati ukrajinska privreda.

“Možeš mi milion puta reći da se sprema invazija. U redu, možda i bude invazije. Hoćete li nam u tom slučaju dati avione i protuzračnu odbranu?”, pitao je Zelenski Blinkena.

“Ali vi niste članica NATO-a”, odgovorio je Blinken.

“Dobro, ali o čemu onda razgovaramo?”, upitao je Zelenski.

Manje od dve sedmice kasnije ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitri Kuleba je sa saradnicima bio u Vašingtonu, gde su mu viši američki zvaničnici odmah rekli: “Momci, počnite kopati rovove. Očekuje vas napad velikih razmera i morate se pripremiti.”

Prisećajući se ove epizode, Kuleba je kasnije rekao da je za ukrajinski politički vrh ključna bila ekonomska stabilnost zemlje.”Stvaranje panike je ruska metoda. Zamislite da je tri ili četiri meseca pre invazije Ukrajinu zahvatila panika. U tom slučaju ne bismo bili sposobni da se odupremo invaziji.”

Važan preokret u glavi ukrajinskog predsjednika Zelenskog dogodio se 12. januaru 2022, kada mu je u Kijevu šef američke obavještajne službe CIA Vilijam Barns u poverljivom razgovoru otkrio ključne obaveštajne podatke o ruskom ratnom planu.

Prvi korak tog plana trebalo je da bude zauzimanje aerodroma Hostomel u predgrađu Kijeva, koji jetrebalo da posluž kao most za prebacivanje ruskih snaga za osvajanje glavnog grada Ukrajine.

Iako zabrinut za sigurnost svoje porodice, Zelenski je odbio Barnsov predlog da ukrajinsku vladu preseli iz Kijeva na zapad zemlje ili čak u Poljsku, jer je to video kao uvod u haos i poraz. Istu stvar je rekao i sedam dana kasnije, kada ga je i Blinken došao nagovarati da napusti Kijev.

Na ovakvu odluku ukrajinskog predsjednika uticao je i jedan manje poznat obaveštajni podatak. Naime, ispod prostorija ukrajinske vlade nalazi se ogromni kompleks sovetskih bunkera koji su bili napravljeni da izdrže čak i nuklearni udar. Stoga je Zelenski bio relativno siguran i mogao je iz prestonice da rukovodi odbranom zemlje od Putinove invazije, koja je imala dalekosežan strateški cilj.

Emanuel Makron
Četiri dana pre početka ruske invazije francuski predsednik je telefonom nazvao Putina i predložio mu sastanak s američkim predsednikom Bajdenom u Ženevi.

“Vredno bi bilo razmisliti o tome”, odgovorio je Putin.

“Da budem potpuno iskren s tobom, upravo sam krenuo da igram hokej…, ali uveravam te da ću porazgovarati sa svojim savetnicima”, rekao je Putin, završavajući ljubaznim pozdravom na francuskom.

Nakon ovog telefonskog razgovora na Makronovom licu se pojavio pobednički osmeh dok je njegov savetnik od sreće počeo da pleše. Obojica su bili uvereni kako je ovim telefonskim razgovorom spasen evropski mir.

Ali sutradan je usledio hladan tuš jer je Putin u televizijskom obraćanju javnosti službeno priznao dve proruske pobunjene republike u Ukrajini – Lugansk i Donjeck – što je značilo da sledi rat. Ova epizoda pokazuje kako je francuski politički vrh, u nastojanju da se suprotstavi prevlasti Amerike u Evropi i ojača svoj politički prestiž, ispao vrlo naivan.

Naivni i Nemci
Isto je, zbog svojih posebnih razloga, radila i Nemačka, zbog čega je njen glavni obaveštajac Bruno Kahl u Kijevu govorio da Putin nije doneo konačnu odluku o invaziji.

Na kraju je kao i Macron, ispao nekompetentan i smešan jer je na dan početka ruske invazije navrat-nanos iz Kijeva pobegao u Poljsku.

Sve u svemu, dve ključne evropske zemlje bile su uverene da od invazije neće biti ništa jer su verovale u Putinovu političku racionalnost.