Otpor Srbije, koju je geografski okružio i pritisnuo NATO, zaslužuje ne samo poštovanje, već i razmatranje tog fenomena, smatra ruski istoričar Natalija Naročnjicka.

Ona ocjenjuje da je to primjer nepovredivosti vjerskih i filozofskih osnova istorijske svijesti, te fenomen suverenog duha.

Prema njenim riječima, suzbijanje Srbije poseban je zadatak za Zapad, ne samo zbog strateškog položaja zemlje od koje je Crna Gora sa Bokom Kotorskom ciljano otrgnuta i uključena u NATO, čime je lišena izlaza na more.

“Srpski otpor može se uporediti sa blistavim plamenim jezikom na zgaslom ognjištu slovenske samobitnosti u istoriji”, navodi Naročnjicka.

Ona napiminje da su za Bugare Rusija i Rusi učinili mnogo više, ali se bugarska elita skoro odmah okrenula NJemačkoj i pokazala se kao oruđe sila neprijateljskih prema Rusiji, kako u oba svjetska rata, tako i danas…

“Mnogi Srbi hrabro su se borili u ruskoj vojsci. Imena predstavnika ruskih plemićkih porodica srpskog porijekla N.I. Depreradovića, I.J. Ševića, V.A. Vujića, M.K. Ivelića, A.S. Miloradovića, I.M. Duke, koji su se istakli u ruskim vojnim pohodima i na Borodinskom polju, mogu se vidjeti među portretima u Vojnoj galeriji Zimskog dvorca.

Poslije revolucije, upravo Srbija je postala druga domovina, dom ruske emigracije, mjesto osnivanja Ruske zagranične Crkve”, navodi Naročnjicka.

Ona podsjeća da su ruski profesori u Parizu kao emigranti bili prinuđeni da rade kao taksisti i radnici u preduzećima, a u Beogradu su stvarali naučne škole i smjerove, predavali na univerzitetima, prenosi portal “Fakti”.

“Razumjevanje Rusije i njene sudbine u Srbiji svojstveno je ne samo narodnim masama, već i širokim slojevima inteligencije, biznisa, univerzitetske zajednice, političke elite, desnim i lijevim.

Čak i srpski zapadnjaci u prošlosti i danas nisu rusofobi, već skeptici i pragmatičari. To je ono što Srbiju do sada čini prilično monolitnom u svom stavu”, navodi Naročnjicka.

Ona ističe da Rusija mora da cijeni tu vjernost i strateški značaj srpskog otpora.

Natalija Naročnjicka je predsjednik Fonda istorijske perspektive, inostrani član Srpske akademije nauka i umetnosti, član Društvene komore Ruske Federacije i doktor istorijskih nauka.