Predsjedničke ambicije bez podrške
Ambicija Draška Stanivukovića da postane zajednički kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske više nije politička tajna. Međutim, kako sada stvari stoje, njegova kandidatura nailazi na ozbiljan otpor unutar opozicionog bloka, što otvara pitanje da li je riječ o realnom planu ili o političkoj želji bez oslonca.
Da Stanivuković cilja predsjedničku trku, otvoreno je govorio Igor Radojičić, lider pokreta „Svojim putem“. On tvrdi da na terenu čuje poruku da je „Draško budući predsjednik“, ocjenjujući da je prirodno da upravo on bude jedinstveni kandidat opozicije.
Radojičić ističe da Stanivuković ima prepoznatljiv direktan kontakt s građanima i da simbolizuje novu generaciju političara. Takva ocjena sugeriše pokušaj profilisanja lidera koji bi mogao objediniti opoziciju.
Ipak, realnost unutar opozicionog spektra izgleda drugačije. Najmanje dvije stranke zauzimaju čvrst stav koji Stanivukovićeve ambicije svodi na minimum. Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, već duže vrijeme je u otvorenom političkom sukobu sa gradonačelnikom Banjaluke.
Vukanović smatra da bi on i Branko Blanuša bili najbolji tandem za predstojeće izbore. Naglašava da su njegova stranka i on ranije podržavali PDP i SDS, te da je sada red da i oni dobiju priliku.
Sličan stav dolazi i iz Narodnog fronta. Jelena Trivić podsjeća da je njena stranka ranije odlučila da podrži kandidata SDS za predsjednika Republike Srpske. Prema njenim riječima, opozicija mora voditi zajedničke razgovore o četiri ključne pozicije – predsjedniku Republike, srpskom članu Predsjedništva BiH, te budućem predsjedniku Vlade i predsjedniku Narodne skupštine.
Iz vrha SDS najavljuju bilateralne sastanke sa ostalim opozicionim strankama, nakon čega bi trebalo da uslijedi zajednički sastanak svih aktera. Međutim, neizvjesno je da li će doći do dogovora o jedinstvenim kandidatima ili će opozicija izaći u dvije kolone.
Prema tim izvorima, odluka organa SDS da stranka ima svog kandidata za predsjednika Republike Srpske predstavlja gotovo nepremostivu prepreku za Stanivukovića. Čak i u hipotetičkoj situaciji da Branko Blanuša odustane, podrška bi, kako tvrde, ostala rezervisana isključivo za kandidata SDS.
Politički analitičar Radomir Nešković dodatno relativizuje cijelu raspravu. On ocjenjuje da opozicija nema jasan program i da se, umjesto suštinskog razlikovanja od vlasti, bavi podjelom funkcija. Takav pristup, smatra, negativno utiče na percepciju birača.
Nešković upozorava da bez zajedničkog dogovora i jasne programske platforme opozicija nema ozbiljnu šansu na izborima. U tom kontekstu, rasprava o imenima kandidata bez prethodnog dogovora o politici i ciljevima djeluje kao preuranjena borba za pozicije.
Stanivukovićeva ambicija tako ostaje između političke samouvjerenosti i realnih ograničenja unutar opozicije. Dok pojedini u njemu vide budućeg predsjednika, strukture koje odlučuju o kandidaturama zasad ne pokazuju spremnost da mu prepuste tu ulogu. Opozicija se, prije izbora, suočava sa sopstvenim testom jedinstva.
