Prolećna ofanziva Rusije je zastala i dolazi vreme za kontranapad, ocenjuje Edvard Lukas, dopisnik Ekonomista iz Berlina, Moskve, Beča i baltičkih država.

Lukas, koji je iI međunarodno priznati stručnjak za špijunažu, subverziju, upotrebu i zloupotrebu istorije, u autorskom članku za cepa.org, piše da će se pre ili kasnije, zainteresovane strane u ruskom sistemu okanuti Vladimira Putina, okriviti ga za rat i bolne uslove u kojima se on završava, i vratiti se svojim osnovnim aktivnostima laganja i krađe.

To ostaje najverovatniji ishod rata u Ukrajini, a veliko pitanje je vremenski okvir: da li imamo nedelje, mesece ili godinu da izdržimo pre nego što se ruska ratna mašina zaustavi?

Ali treba uzeti u obzir i druge ishode, navodi on.

“Nedavno sam proveo neko vreme sa grupom visokih zvaničnika koji gledaju na buduće scenarije za odnose Zapada sa Rusijom. Razgovarali smo o uobičajenim opcijama: građanski rat, hunta, novi moćnik ili lažni liberal. Čak smo potrošili nekoliko minuta na malo verovatne izglede za demokratiju”, napisao je Lukas, pa dodao:

“Ali tema koja mi je privukla pažnju je ono što su nazvali ‘iranizacija’: ukratko, ideja da bi se režim u Moskvi mogao pokazati otpornim kao i njegov kolega u Teheranu.”

Ističe da uprkos svemu ta “teokratska mafija”, koja je u Iranu na vlasti od revolucije 1979 nije postala zaostala ili izolovana zemlja.
Zapad je, kako navodi, na pretnju iz Irana odgovorio mešavinom kaznenih sankcija i ponudama diplomatskih izlaznih rampi. Ali sve to nije funkcionisalo, trpe samo iranski građani dok iranski izvoz nafte raste.

Iran prodaje brodove afričkim zemljama i Venecueli, a oružje bilo kome. Nuklearni sporazum je samo usporio napredak režima ka arsenalu sudnjeg dana.

Jedan od razloga za otpornost Irana je kontinuirana ideološka kontrola režima nad, barem, delom stanovništva. Ovo spaja islamsku pobožnost sa nacionalnim ponosom, smatra Lukas.

Druga je fuzija ekonomske i političke moći, posebno kroz Korpus garde Islamske revolucije, koji je nominalno deo oružanih snaga, ali u stvarnosti, moćan poslovni i politički entitet, sa nezavisnim obaveštajnim, finansijskim i vojnim sposobnostima.

Ova postavka nije identična Rusiji, ali sličnosti su upadljive. Rusija je do sada prkosila sankcijama Zapada. Režimska ideologija spaja mračnu formu pravoslavnog hrišćanstva sa nacionalnim ponosom.

Čini se da vojni neuspesi imaju malo uticaja na stisak režima. Emigracija je sigurnosni ventil, represija palica. Korupcija i licemerjene samo da koordiniraju već i podmazuju sistem.

“Lako je videti kako bi se mogla razviti ‘iranizacija’ Rusije: samo nastavite sadašnju putanju. Mnogo je teže videti kako bi se Zapad tome suprotstavio”, napisao je Lukas, a prenosi list Danas.