Stanivuković traži vrh Republike, SDS mu još ne vjeruje

Maratonska sjednica Predsjedništva SDS, održana iza zatvorenih vrata u Banjaluci, pokazala je da najveća opoziciona stranka u Republici Srpskoj još nema ni jedinstven stav o kandidatima za ključne funkcije, ni jasan odgovor na političke ambicije Draška Stanivukovića. Poslije više od pet sati rasprave usvojeni su zaključci koji formalno ostavljaju prostor za dogovor, ali suštinski ne rješavaju nijedno od otvorenih pitanja.

Iza diplomatski upakovanih formulacija krije se ozbiljna podjela unutar vrha SDS. Jedan dio stranačkog rukovodstva smatra da bi saradnja sa Stanivukovićevim pokretom mogla donijeti dodatnu energiju opoziciji, prije svega kroz finansijsku i medijsku infrastrukturu koju kontroliše gradonačelnik Banjaluke. Drugi, međutim, upozoravaju da bi takav savez više koristio Stanivukoviću nego SDS, te da bi stranka u tom procesu mogla izgubiti politički identitet koji godinama pokušava sačuvati.

Upravo zbog toga ni pitanje zajedničkih lista za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Parlament BiH nije dobilo konkretan epilog. Umjesto odluke, predsjedniku SDS Branku Blanuši ostavljen je prostor da do kraja maja nastavi pregovore sa liderima opozicije i samim Stanivukovićem, nakon čega bi eventualni prijedlozi bili upućeni Glavnom odboru stranke.

Međutim, prema informacijama iz vrha SDS, prava drama odvijala se daleko od zvaničnih zaključaka. Atmosfera na sjednici navodno je u više navrata bila na ivici otvorenog sukoba, a pojedini članovi predsjedništva tražili su mnogo jasnije definisanje odnosa prema Stanivukoviću i njegovom pokretu.

Posebno iznenađenje izazvala je informacija da je Stanivuković, navodno, ponudio potpuno priključenje svog pokreta SDS, ali pod uslovom da upravo on bude kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske. Takva ideja nije naišla na ozbiljniju podršku većine prisutnih.

Protivnici tog scenarija tvrdili su da Stanivuković nema kapacitet da objedini opozicione birače. Kao ključan argument iznosili su procjene prema kojima lider banjalučkog pokreta ne bi mogao dobiti podršku značajnog dijela tradicionalnih glasača SDS, dok bi otpor prema njemu ostao snažan i među simpatizerima Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, kao i dijela birača Narodnog fronta Jelene Trivić. Dodatni problem, kako se tvrdilo, predstavlja i činjenica da ni unutar bivšeg biračkog tijela PDP ne postoji potpuna saglasnost oko njegove kandidature.

Nasuprot tome, dio rukovodstva SDS smatra da bi Branko Blanuša kao kandidat imao znatno širi opozicioni potencijal. Prema toj računici, lider SDS mogao bi računati na stabilnu podršku vlastite stranke, ali i znatno prihvatljiviji status kod ostalih opozicionih partnera, uključujući birače Vukanovićeve liste i Narodnog fronta.

Ipak, umjesto jasnog političkog presjeka, sjednica je završena kompromisnim formulacijama koje više liče na kupovinu vremena nego na stratešku odluku. U vrhu SDS očigledno postoji strah da bi otvoreno odbijanje Stanivukovića moglo izazvati dodatne lomove unutar opozicije, ali i bojazan da bi njegovo preveliko približavanje stranci moglo dugoročno koštati SDS političke samostalnosti.

Zato su zaključci Predsjedništva ostali pažljivo izbalansirani — dovoljno neutralni da niko ne može proglasiti poraz, ali i dovoljno neodređeni da nijedno od ključnih pitanja opozicije još nije riješeno.