Kada čovjek u organizmu ima manjak crvenih krvnih zrnaca to nazivmo anemija, a kada u društvu vlada manjak (odsustvo) društvenih normi i vrijednosti to nazivamo anomijom, definišu stručnjaci.
Današnje doba je doba anksioznosti, straha za, prije svega zdravlje, opstanak i budućnost. Pandemija virusa korona promijenila je svijet. Sada smo u nekoj novoj stvarnosti koju još nismo spoznali i u kojoj još učimo funkcionisati, tvrde stručnjaci.
Od djece, roditelja, prijatelja i na koncu stanovnika ove planete, sve društvene uloge ispaštaju u danjašnjem društvu. Govorimo li ovdje o društvenoj anomiji i izostatu empatije kao potpisu 21. vijeka pričali smo sa stručnjacima iz polja sociologije i psihologije.
Kada čovjek u organizmu ima manjak crvenih krvnih zrnaca to nazivmo anemija, a kada je u društvu manjak društvenih normi i vrijednosti to nazivamo anomijom, definišu stručnjaci.
To se događa u periodima društvenih i političkih kriza, ratova, tranzicije odnosno, vrijeme kada više ne važe stare, a nisu stvorene nove vrijednosti. Kada vlada strah i zbunjenost, društvo je destabilizovano i sve je veći broj delinkventnog ponašanja pojedinaca i grupa, a ove „simptome“ itekako uočavamo na našim prostorima saglasna je struka.
-U ovom momentu možemo sve ove znakove prepoznti i u našem društvu- kazala je Jadranka Berić, sociolog i TA analitičar.
Dodaje da je anomija štetna, loša pojava, ona otuđuje ljude jedne od drugih, desocijalizuje pojedinca, dovodi do gubitka brojnih socijalnih sposobnosti, a ponajviše kvalitetne komunikacije.
-Kada nema kvalitetne komunikacije onda je prisutna ona loša koja dovodi do narazumijevanja i do međusobnog uništenja pojedinaca, kako psihički, tako morlano i fizički. Nestanu norme, tradicija i pravila po kojima se društvo reguliše, a kada toga nema društvo se raspada- kazala je naša sagovornica.
Ona pojašnjava da kada granica između dobra i zla nije jasna, moral izblijedi, odbace se standardne uloge pa tada dolazi do anomije društva kojoj svjedočimo danas na našim prostorima.
Od stepena anomije zavisi da li je moguće društvo regenerisati.
-Danas jedinu šansu za oporavak zajednice vidim u empatiji. Empatija je neophodana, ona je preduslov svih odnosa i omogućava razumijevanje među ljudima. To je vještina koja ne nastaje sama od sebe već se razvija- kazala je Berić.
Psiholog Tijana Bundalo je za Aloonline.ba pojasnila da empatija predstavlja sposobnost uživljavanja pojedinca u stanje druge osobe i doživljavanje i osjećanja i događaja na onaj način na koji i ta osoba doživljava. Prostim jezikom rečeno da bismo osjetili empatiju treba da se stavimo u tuđe cipele i osjetimo kako drugo ljudsko biće doživljava određenu situaciju.
-To zvuči jednostavno, zar ne? Obrazovani smo, načitani, izloženi mnoštvu informacija, sve nam je na dohvat ruke. Pa ipak, mnogi ljudi su skloni osuđivanju, predrasudama i nemaju sposobnost da shvate druge ljude kada čine ili osjećaju nešto što oni možda ne bi- kazala je Bundalo i dodala da ima utisak da kako nauka i tehnologija napreduju tako empatija slabi.
U kom trenutku smo postali robovi vlastitih opsesija i emocija toliko da smo potpuno prestali da osjećamo druge ljude, pita se često i naša sagovornica. Kaže kako se do sada u svojoj praksi najviše susretala sa ljudima koji se vode parolama da proživljavaju stresove na poslu, na fakultetu, u školi ili u kući, pa im „još samo fali“ da slušaju tuđe probleme.
Pa ipak, kaže Bundalo, nauka pokazuje da ćemo ukoliko malo uključimo svoj empatija – altruizam sistem, koji je u stanju hibernacije već neko vrijeme, doživjeti i sami duboka osjećanja, često pozitivna povezana sa činjenicom da smo nekome pomogli iako to za nas nema nikakvu korist.
Tu dolazimo do još jednog veoma bitnog pojma za ovu temu: interes.
-Postalo je jasno da sve više stvari radimo očekujući da ćemo od toga imati neku dobrobit. Ljudima pomažemo jer smatramo da bi oni nama mogli pomoći u nekom trenutku. Sve češće čujemo savjete poput: ‘Budi dobar prema njemu, ko zna kada će ti zatrebati’ i slično. Možda bismo mogli da budemo dobri prema nekome ne očekujući ništa zauzvrat- kazala je naša sagovornica i posavjetovala da pokušamo jednom dnevno učiniti nešto od čega nećemo imati nikakav interes.
Određeni psiholozi smatraju, kako kaže, da se na ovaj način smanjuje nelagoda, koje u 21. vijeku ima i previše.
Naravno, skloniji smo da budemo empatični i nesebični prema ljudima koji su nam bliski, što je potpuno razumljivo, međutim u ovom vremenu sve češće osuđujemo i bliske ljude za njihove postupke i emocije. Posljednje što nekome ko je u stanju dubokih pozitivnih ili negativnih emocija jeste naša zavist ili osuđivanje. Zapamtite podijeljena sreća duplo je veća, a podijeljena tuga je upola manja- izjavila je Bundalo.
U razgovoru za Aloonlone.ba Bundalo je kazala kako živimo u društvu koje njeguje autonomiju, individualnost i kreativnost, ali ukoliko njegujemo ove tri osobine ne moramo i ne smijemo da žrtvujemo socijalne odnose.
-Možemo da odobravamo nešto ili da nismo saglasni, ali nemamo pravo da osuđujemo nikoga dok ne znamo njegovu priču, a često je ne čujemo iako nam vrišti na uho. Sljedeći put kada budete sjedili na kafi sa prijateljem ostavite telefon, okrenite glavu od televizora, posvetite mu maksimum svoje pažnje, saslušajte osobu sa kojom komunicirate. Ljudi ne traže mnogo, samo da im ponekad pomognemo makar i lijepom riječju, ali zapamtite – bez da išta zauzvrat očekujemo- poručila je za kraj naša sagovornica.
PODSJETNIK:
-Rekoše mudri da civilizacija nije nastala izumom točka ili pronalaskom vatre, već u momentu kada je čovjek slomio nogu i preživio. To znači da nije ostao nezaštićen jer se ne može kretati već mu je tada neko prišao i pomogao – podsjetila nas je Berić.
