Svjedok: Napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj bio dobro organizovan
Svjedok Tužilaštva BiH Risto Krajišnik danas je na nastavku suđenja Ejupu Ganiću i ostalima optuženim za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. rekao da je napad na kolonu JNA bio dobro organizovan i da su napadači u vozilu saniteta ubili pukovnike Miru Sokića i Budimira Radulovića, te ženu, civilno lice u službi JNA, piše RTRS.
U aprilu 1992. bio je vojnik po ugovoru, vojni policajac u kasarni komande Druge armijske oblasti JNA na Bistriku. Ispričao je da je 2. maja ranjen vojnik Goran Divović kad je dovezao TAM furgon s hranom, takozvanu „hljebaru“, do garnizona i da je od povreda podlegao.
„Pukovnik Miro Sokić nam je 3. maja saopštio da dolaze kamioni iz Lukavice i da pakujemo stvari jer je sklopljen dogovor o mirnom napuštanju kasarne. Utovaramo na kamione što nam je naređeno i formira se kolona“, rekao je svjedok. Sokić je, prema njemu, predložio vojnicima da sklone i sakriju lično naoružanje da ne bi provocirali drugu stranu.
Krajišnik je bio više pri začelju, u sivo-maslinastoj „zastavi 101“. Kolona se kratko kretala Dobrovoljačkom dok je nisu zaustavili pripadnici „Patriotske lige“, „Zelenih beretki“ i Teritorijalne odbrane. Uz psovke i vrijeđanje istjerivali su ih iz vozila i počeli da razoružavaju. Ispred njega bio je TAM, iza sanitetski „mercedes“.
„Ti koji su nas razoružavali otvorili su zadnja vrata saniteta, ispalili rafal i tada su poginuli pokovnici Radulović i Sokić, te jedna žena koja je kao civilno lice radila pri JNA. Mene su polegli na zemlju i kundakom udarili u čelo i rebra.“
Naglasio je da je napad bio dobro organizovan: brzo su sklonili vozila s puta, učesnike postrojili uz obalu Miljacke i poveli do SUP-a i dvorane FIS-a. Vidio je i napadača koji je „igrao kolo na leđima“ Đorđu Krstiću u vozilu ispred njegove „zastave“. Iznjesna Sneža iz računovodstva Komande odvedena je preko mosta Drvenija i više je nije vidio.
„Bili smo 20-tak minuta na ulici i sprovode nas ka Miljacki gdje nam skidaju uniforme i i uz psovke sprovode ka SUP-u. Riječ je o istim ljudima koji su nas napali. Pred SUP-om su razdvojili starješine, a nama su rekli da povadimo sve što smo imali u džepovoma, dokumente i ostalo, a onda su nas sproveli do fiskulturne dvorane FIS-a gdje nas je bilo između 180 i 200.“
Zatočenicima je ponuđeno nekoliko opcija. Između 15 i 20 vojnika ostalo je, ostali su tražili razmjenu. Oni mahom iz Srbije ostali su u Sarajevu mjesec dana; kasnije ih je vidio izgladnjele i mršave u Crnoj Rijeci. Sam je u FIS-u bio dan i noć. Pojedini su prebijani, naveo je primjer Gorana Vukovića.
Poslije razmjene, kojoj su prisustvovali general JNA Milan Aksentijević, Stjepan Šiber i pripadnici UNPROFOR-a, autobusima je s ostalim zarobljenim pripadnicima JNA prebačen u Lukavicu, gdje je ostao u Vojsci Republike Srpske kao profesionalno vojno lice.
Za napad 3. maja 1992, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić. Sljedeće ročište je 14. oktobra.
