U institucijama na nivou BiH milioni cure na sve strane

U institucijama na nivou BiH milioni cure na sve strane. Troši se tamo gdje treba, ali najviše tamo gdje ne treba. Bahate se ministri, direktori i rukovodioci, ali i oni niže rangirani službenici kojima unaprijed pobrojani čuvaju leđa.

I dok oni novac poreskih obveznika nemilice troše na luksuzan život na kojem bi mogli da im pozavide i najbogatiji ljudi svijeta, građani ove zemlje svakog dana prebiraju po novčaniku ne bi li kupili parče hljeba da prežive.

Dokaz za to je i primjer Ministarstva inostranih poslova BiH, kojim rukovodi Elmedin Konaković, a koje za samo jedan račun za ketering plaća više od 10.000 maraka. Te iznose otkrili su revizori dok su češljali poslovne knjige Konakovićevog ministarstva za prošlu godinu.

Strane i domaće delegacije se, naravno, ne dočekuju bez ića i pića. Po nekom pravilu, ta hrana bi trebalo da služi samo kao lagana zakuska. Ali kod nas nije tako, jer nadležni nabavljaju, u najmanju ruku, brdo hrane. Vode se onom čuvenom: “Daj svega i svačega”. Naravno da posežu za tim kada oni ne plaćaju račune za gozbu, već građani ove zemlje. Da kojim slučajem moraju da plate te fakture iz svog džepa, onda sigurno ne bi bilo tog fatalnog: “Daj svega i svačega”.

Platiti jedan račun za ketering više od 10.000 maraka je suludo i van svake pameti. Kako uopšte nekoga nije sramota da izdvoji toliki iznos narodnog novca za hranu, sve i da im u goste dolaze najveći svjetski lideri, ako zna da za tu sumu pojedini građani ove zemlje rade čitavu godinu? Postoje i gori slučajevi, ljudi koji prebiraju po kontejnerima pored tih istih institucija tražeći koru hljeba, dok pored njih u limuzinama prolaze oni koji su se veče ranije gostili raznim delikatesama.

Očigledno je da oni koji donose odluke u ovoj zemlji nemaju ama baš nikakav dodir sa realnošću i životom većine građana. Jer da imaju, povukli bi ručnu i stegnuli kaiš. Rekli bi: “Stanimo malo, usporimo”. Ali ne, kod nas se samo dodaje gas u trošenju novca poreskih obveznika. Brzine u trošenju narodnog novca prebacuju kao da voze reli.

I nije to slučaj samo kod Konakovića, već i u drugim institucijama, kako na nivou BiH, tako i entiteta. Ništa oni nisu bolji, mogu biti samo gori. Zvanice se dočekuju skupocjenim pićima i delikatesama kojima često ni nazive ne znaju da izgovore.

Jasno je da će narod u ovoj zemlji prebirati po kontejnerima sve dok oni koji odlučuju koriste javne kase kao privatne novčanike. Neće biti bolje, može samo gore. Nedostatak svijesti i stida odavno je postao zaštitni znak onih koji donose odluke, a cijena njihovog bahaćenja uvijek pada na leđa onih koji se bore da prežive, piše Glas.