Zašto Republika Srpska ne oporezuje dividende dok region ubire stotine miliona?
Republika Srpska nastavlja da povećava javni dug i traži nove izvore finansiranja, dok jedan od potencijalno najznačajnijih budžetskih prihoda godinama ostaje potpuno neiskorišten. Za razliku od gotovo svih zemalja regiona, u Srpskoj se dividende ne oporezuju, a stopa poreza na dobit među najnižima je u Evropi.
Prema ocjenama ekonomskih stručnjaka, obrazloženja vlasti da bi eventualno uvođenje poreza na dividende ili povećanje poreza na dobit moralo biti usklađeno sa Federacijom BiH predstavljaju prije politički izgovor nego stvarnu ekonomsku prepreku. Smatraju da se na taj način štite interesi najbogatijih vlasnika kapitala, dok najveći teret i dalje snose zaposleni.
Koliko su javne finansije pod pritiskom pokazale su i posljednje odluke Narodne skupštine Republike Srpske. Po hitnoj proceduri usvojene su izmjene kojima je maksimalan iznos garancija koje Republika Srpska može izdati povećan sa 900 miliona na 1,4 milijarde KM. Istovremeno je podignut i limit dugoročnog zaduživanja za dodatnih 800 miliona KM, pa će ukupno moguće zaduženje tokom godine dostići gotovo 2,5 milijardi KM, umjesto ranije planiranih 1,69 milijardi KM.
Uprkos tome, poreska politika ostaje nepromijenjena. Republika Srpska i Federacija BiH imaju jedinstvenu stopu poreza na dobit od svega 10 odsto, dok porez na isplatu dividendi uopšte ne postoji. Iako se ovakva politika često opravdava potrebom za privlačenjem investitora, stručnjaci smatraju da praksa ne potvrđuje takve tvrdnje.
Ekonomista Igor Gavran ističe da se argument o neophodnom usklađivanju poreskih propisa između dva entiteta godinama ponavlja, ali bez stvarnih rezultata.
Prema njegovim riječima, i vlasti u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH tvrde da razmatraju izmjene poreskog sistema, ali konkretni potezi izostaju. Zbog toga smatra da pravi razlog nije zaštita privrede, već očuvanje povlaštenog položaja onih koji ostvaruju najveće profite, dok su interesi radnika u drugom planu.
Poređenje sa državama regiona pokazuje da je poreski sistem u BiH svojevrstan izuzetak. U Srbiji porez na dobit iznosi 15 odsto, a istom stopom oporezuju se i dividende. Hrvatska primjenjuje stopu od 10 odsto za preduzeća sa godišnjim prihodima manjim od milion evra, dok kompanije sa većim prihodima plaćaju porez na dobit od 18 odsto. Osim toga, prilikom isplate kamata i dividendi automatski se obračunava i porez od 12 odsto.
Gavran upozorava da je gotovo nemoguće pronaći ozbiljnu evropsku ekonomiju u kojoj su dividende potpuno oslobođene poreza, dok su stope poreza na dobit ovako niske. Smatra da bi povećanje poreskih stopa predstavljalo logičan prvi korak, čak i kada bi one bile nešto više nego u pojedinim zemljama regiona.
Na pitanje da li je realno očekivati promjene, imajući u vidu da među najvećim ostvarivačima dobiti često dominiraju kompanije bliske centrima političke moći, Gavran odgovara da upravo u tome vidi srž problema. Kako kaže, odluka zavisi isključivo od političke volje.
On naglašava da veće oporezivanje dobiti ne bi pogodilo firme koje posluju sa gubitkom, niti one koje ostvarenu zaradu ulažu u razvoj proizvodnje, nove investicije ili povećanje plata zaposlenima. Dodatni teret snosile bi prije svega kompanije koje ostvaruju visoke profite i isplaćuju ih vlasnicima kroz dividende.
Prema njegovom mišljenju, prihod ostvaren oporezivanjem dividendi i ekstraprofita mogao bi biti usmjeren u finansiranje javnih potreba, ali i iskorišten za rasterećenje rada kroz smanjenje pojedinih poreza i doprinosa koje danas plaćaju zaposleni i poslodavci.
