Јedinstvo NATO-a, koje američki predsjednik DŽo Bajden slavi na svakom koraku, sve je teže održati kako odmiče rat u Ukrajini, piše Njujork tajms.
Kao “odličan primjer” toga, list navodi tekuću raspravu o budućnosti Ukrajine.

Alijansa funkcioniše po principu konsenzusa, što sve više ljuti veće članice koje obezbjeđuju veći dio budžeta.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je proteklu nedjelju proveo idući iz jedne u drugu prestonicu članice NATO-a kako bi dobio podršku, čak je i zaprijetio da se neće pojaviti na samitu u Vilnjusu ako ne bude ostvaren značajan napredak kada je riječ o članstvu Ukrajine.

Međutim, u intervjuu za Si-En-En, predsjednik SAD je rekao da ne misli da je Ukrajina spremna za članstvo u NATO-u, kao i da bi njeno pridruživanje Alijansi, dokle god traje sukob, dovelo do rata Sjedinjenih Američkih Država sa Rusijom. Američki list dodaje da Bajden takve poruke šalje već 15 mjeseci.

Sa njim je saglasna i Njemačka, ali i nekoliko zemalja koje su nekada bile dio sovjetskog bloka, vjeruju da Ukrajinu treba primiti što prije ili čim bude postignuto primirje.

Neslaganja oko članstva mogla bi da budu skrajnuta u drugi plan činjenicom da dugo očekivana ukrajinska kontraofanziva ne napreduje onako kako je očekivano, kao i da bi Kijev mogao da ostane bez municije.

  • Pitanje “Šta tačno obećati Ukrajini” biće najteže na predstojećem samitu – piše Njjork tajms.

Očekuje se da će u završnom kominikeu pisati da je Ukrajini mjesto u Alijansi, ali i dalje postoji rasprava o tome da li će se dodati “kada uslovi to budu dozvolili”.

Ali, osim fraza, ostaje sporno kako Ukrajina tamo stiže i kroz koji proces.

Međutim, na samitu u Vilnjusu će doći do jednog simboličnog čina – odnosi NATO-a sa Ukrajinom biće unapređeni u “status savjeta”, što znači da će predstavnici Kijeva, kada se razgovara o ključnim pitanjima, sjediti na sastancima kao ravnopravni učesnici sa predstavnicima ostalih članica.

Na samitu će takođe biti odobreno novo obećanje o odbrambenin izdacima koje treba da zamijeni ono dogovoreno 2014. godine, kojim je planirano da saveznici troše dva odsto BDP-a na odbranu.

Podaci pokazuju da to čini samo 11 članica od njih 31, a NATO nema način da ih natjera da te zahtjeve sprovedu.

Takođe, i možda jednako važno kao i sve ostalo, saveznici će dati političko odobrenje za izradu prvih detaljnih ratnih planova, o tome kako da se odbrani čitava teritorija NATO-a, navodi američki list.