Kampanja prije kampanje
Dok opozicija pokušava da pronađe zajednički imenitelj i uvjeri birače da je promjena moguća, vlast poručuje da je sve već riješeno. Dvije slike iste političke scene stoje jedna naspram druge – u jednoj je talas nezadovoljstva, u drugoj čvrsta organizacija i uvjerenje u dvotrećinsku većinu.
Milorad Dodik ne ostavlja prostor za neizvjesnost. Njegova poruka je jednostavna: presudna je organizacija, a SNSD je, kako tvrdi, ima više nego dovoljno. Uvjerenje da će „pomesti“ opoziciju, bez obzira na eventualno udruživanje, zapravo je poruka upućena sopstvenoj bazi – struktura je stabilna, koalicioni partneri su tu, a kontinuitet vlasti nije upitan.
Takva retorika nije nova, ali je u ovom trenutku naglašena. Najava dvotrećinske većine nije samo politička ambicija, već i pokušaj demonstracije snage u trenutku kada opozicija sve glasnije govori o kraju dugogodišnje vlasti.
Nebojša Vukanović odgovara oštro, optužujući vlast za zloupotrebu institucija i javnih resursa. Njegova teza je da je sistem zarobljen, da su budžetska sredstva korištena za kupovinu političke podrške i da SNSD ima prednost koja nije rezultat političkog nadmetanja, već kontrole aparata moći. Ipak, uz optužbe dolazi i poruka borbe – računica se, prema njegovim riječima, može promijeniti ako birači odluče da kažu „ne“.
Vukanović ide i dalje, otvarajući pitanje političkih savezništava i međunarodnih veza. U njegovoj interpretaciji, vlast opstaje kroz dogovore i kompromise koji, kako tvrdi, zadiru i u strateška pitanja poput resursa i spoljnopolitičkog kursa. Time kampanju pomjera sa unutrašnje borbe za glasove na širu priču o suverenitetu i pravcu kretanja Republike Srpske.
Igor Crnadak bira drugačiji pristup. On pokušava da relativizuje Dodikove poruke, nazivajući ih „krikom“ i pokušajem mobilizacije uzdrmane partijske strukture. Pozivanje na ranije izbore i navodne nepravilnosti ima za cilj da pokaže da rezultat nije izraz stvarne podrške, već spornih procedura. U toj interpretaciji, promjena je već započela, samo još nije formalizovana kroz izborni rezultat.
Ono što se jasno vidi jeste da obje strane kampanju vode prije kampanje. Vlast insistira na organizaciji i disciplini kao ključu pobjede. Opozicija gradi narativ o zamoru birača, zloupotrebama i potrebi za raskidom sa postojećim modelom upravljanja.
Ko je bliži istini, zavisiće manje od retorike, a više od sposobnosti da se birači izvedu na teren. Organizacija jeste presudna, ali ni nezadovoljstvo ne treba potcijeniti. Oktobar 2026. neće biti samo odmjeravanje političkih programa, već i test čvrstine struktura i dubine promjene koju birači zaista žele.
