Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović do juče nije zatražila posebnu sjednicu Narodne skupštine Srpske zbog preglasavanja u Sarajevu, rečeno nam je u parlamentu.
Ali, kako saznajemo u Predsjedništvu, ona će to učiniti u ustavnom roku do petka, odnosno pokrenuće mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa.
Međutim, postavlja se pitanje šta je sve usvojeno u prvom, a šta u drugom krugu u Predsjedništvu BiH, te na šta može da bude pokrenut entitetski veto, a na šta ne može.
Ne mogu se dogovoriti ni oko saopštenja
Pres služba Predsjedništva BiH ove informacije rijetko saopštava nakon sjednica, a naš izvor tvrdi da je razlog u tome što se tri kabineta ne mogu usaglasiti ni oko sadržaja saopštenja za javnost.
Bošnjački i hrvatski članovi Predsjedništva BiH, Denis Bećirović i Željko Komšić, ne prihvataju formulaciju “srpski član Predsjedništva”, dok Željka Cvijanović insistira na toj formulaciji koja se zvanično traži od kada je u Predsjedništvu bio Milorad Dodik – kaže naš sagovornik.
U Ustavu BiH piše da se Predsjedništvo sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.
Kada je riječ o onome što je bilo tema glasanja u Predsjedništvu, u drugom krugu su usvojeni samo zaključci u okviru Bećirovićeve tačke dnevnog reda “Udar na ustavni poredak BiH” od strane Republike Srpske.
U njima se, između ostalog, kaže da “djelujući suprotno sadržaju Opšteg okvirnog sporazumu za mir u BiH i njegovim aneksima, nastojeći implementirati retrogradnu i separatističku politiku, organi vlasti iz Republike Srpske kontinuirano, sistematski i institucionalno atakuju na temeljne odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH, čime nesumnjivo ugrožavaju mir i sigurnost u BiH”, te se poziva OHR da reaguje.
Narodna skupština RS
Budući da je njima tretirana oblast međunarodne politike, a usvojeni su u drugom krugu glasanja, srpski član ima pravo da zatraži zaštitu od NSRS. Kada dobije podršku dvije trećine poslanika, prema Ustavu BiH, ova materija usvojena preglasavanjem smatra se ništavnom.
NARODNA SKUPŠTINAFOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIC/RINGIER
– Druga stvar je Prijedlog zakona o transportu prirodnog gasa, regulatoru i unutrašnjem tržištu u BiH. Transport gasa se tretira kao unutrašnji transport i tu nema prava veta. Ali postoje mehanizmi u parlamentu BiH da se to zaustavi. Zakon čak može da bude odbačen na Ustavnopravnoj komisiji Predstavničkog doma. Naći će se rješenje, zakon neće proći. Komšić i Bećirović su upozoravani da skinu ovaj prijedlog s dnevnog reda jer Predsjedništvo BiH može da bude predlagač zakona parlamentu samo iz svoje nadležnosti, a transport gasa nije nadležnost Predsjedništva. Međutim, dva člana Predsjedništva BiH očigledno mogu da utvrde zakon o bilo čemu, ali je na PS BiH da o tome odluči. Ulagati veto na takve zakone u Predsjedništvu značilo bi indirektno priznanje da Predsjedništvo ima pravo da ih razmatra, što bi bilo kontraproduktivno za RS – kažu naši izvori upućeni u ovu problematiku.
Imovina i gas
Ipak, najviše prašine u javnosti izazvalo je Bećirovićevo i Komšićevo upućivanje u proceduru zakona o imovini BiH. Međutim, taj zakon se, mimo svih očekivanja, ipak nije našao na dnevnom redu prošle sjednice Predsjedništva BiH.
– U međuvremenu se desio sastanak Bećirovića i Kristijana Šmita i simptomatično je da se nakon toga zakon povlači. Da li je tu Bećirović izletio, da li nisu bili sinhronizovani, ne zna se, ali zakona nema. U slučaju da i taj zakon bude predložen preglasavanjem, takođe će ići dalje u PS BiH i biće tu zaustavljen od strane poslanika i delegata iz RS – kaže sagovornik Srpskainfo.
U prilog tome govori i poruka Snježane Novaković Bursać, srpskog delegata u Domu naroda BiH, da će zakonima koji su usvojeni preglasavanjem srpskog člana Predsjedništva BiH biti presuđeno u PS BiH.
S druge strane, Denis Bećirović je naveo da je ovo prvi put da jedan, kako je rekao, “državni organ vlasti BiH” predlaže zakonsko uređenje sektora prirodnog gasa BiH, te da je kao predlagač ovog zakona argumentima dokazao da je “međuentitetski transport nadležnost BiH”.
