Ukupan javni dug Republike Srpske, prema priznanju ministarke finansija Zore Vidović, veći je od 6,2 milijardi KM.
Javna preduzeća, koja bi trebalo da budu izvor prihoda za budžet, poput “Šuma RS” i “Lutrije RS”, slažu milionske gubitke.
Za sve to ceh plaćaju građani, među kojima je sve više siromašnih i gladnih, upozoravaju sagovornici Srpskainfo.
Sindikalci, humanitarci i analitičari ističu da je ovakvo stanje posledica katastrofalne politike vladajućih, koji guraju u ambis narod Republike Srpske.
Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić tvrdi da mi ni ne znamo u kolikoj smo dubiozi.
– U javni dug, a to je zbir spoljnjeg i unutrašnjeg duga, nisu uvršteni minusi javnih preduzeća, osim onih kredita za koje je Vlada RS dala garancije. I javne zdravstvene ustanove su u milionskim minusima, a i njima upravlja Vlada RS. Sve to pada na leđa onih koji plaćaju porez – kaže ona.
Kako skloniti nesposobne i pohlepne
Ističe da Republika Srpska jede vlastitu supstancu, a to znači da nema razvoja, ni podrške onima kojima je potrebna pomoć.
– Nema ni teoretske šanse da se ulaže u razvoj i istraživanje, ali vlastodršcima to ni ne pada im na pamet. Njima su na pameti samo “investitori”, poput onog Dragana Vučetića, koji nas je opljačkao preko preduzeća “Tesla” – kaže Cenićeva.
Javna preduzeća, koja bi trebalo da budu izvor prihoda za budžet, poput “Šuma RS” i “Lutrije RS”, slažu milionske gubitke.
Za sve to ceh plaćaju građani, među kojima je sve više siromašnih i gladnih, upozoravaju sagovornici Srpskainfo.
Sindikalci, humanitarci i analitičari ističu da je ovakvo stanje posledica katastrofalne politike vladajućih, koji guraju u ambis narod Republike Srpske.
Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić tvrdi da mi ni ne znamo u kolikoj smo dubiozi.
FOTO: FACETV/YOUTUBE/SCREENSHOTFOTO: FACETV/YOUTUBE/SCREENSHOT
– U javni dug, a to je zbir spoljnjeg i unutrašnjeg duga, nisu uvršteni minusi javnih preduzeća, osim onih kredita za koje je Vlada RS dala garancije. I javne zdravstvene ustanove su u milionskim minusima, a i njima upravlja Vlada RS. Sve to pada na leđa onih koji plaćaju porez – kaže ona.
Kako skloniti nesposobne i pohlepne
Ističe da Republika Srpska jede vlastitu supstancu, a to znači da nema razvoja, ni podrške onima kojima je potrebna pomoć.
– Nema ni teoretske šanse da se ulaže u razvoj i istraživanje, ali vlastodršcima to ni ne pada im na pamet. Njima su na pameti samo “investitori”, poput onog Dragana Vučetića, koji nas je opljačkao preko preduzeća “Tesla” – kaže Cenićeva.
Decenije ovakve vladavine, smatra ona, vode nas u propast od koje ćemo se teško oporaviti.
– Čak kada se dese promjene i kada oporavak počne, trebaće nam bar dvije godine velikog spremanja: da se sklone pohlepni i nesposobni, da se srede finansije, da se stekne sigurnost i stabilnost i uspostavi vladavina prava, kako bi mogla da se pokrene privreda – upozorava Svetlana Cenić.
Potreba još jedna javna kuhinja
I Miroslav Subašić, osnivač humanitarnog udruženja “Mozaik prijateljstva”, smatra da je mnogo toga u Republici Srpskoj nakrivo nasađeno: od socijalne politike, do javnih preduzeća.
– Eto, “Šume RS” su u gubitku. Pitam kako možeš biti u minusu, ako imaš resurse da praviš plus, da zarađuješ ne samo za to javno preduzeće, nego za sve nas, građane RS – kaže Subašić.
Kroz javnu kuhinju “Mozaika prijateljstva” svakog dana prođe na stotine Banjalučana, među kojima su i mnogi penzioneri i radnici na minimalcu.
– Ispostavilo se da je u Banjaluci, pored postojećih pet javnih kuhinja u kojima se hrani i do 2.000 ljudi dnevno, potrebna još jedna javna kuhinja. Strašno je što je tako, a ne mora tako biti – navodi Subašić.
On smatra da se socijalna politika mora mijenjati. Radno sposobni ljudi se, kaže Subašić, moraju osnažiti da zarađuju, a ne da samo čekaju pomoć.
– Drugo su stari, bolesni, nemoćni, njima zajednica mora pomoći, a da bismo im mogli pomoći mora se odgovorno gazdovati svim javnim resursima, pa i budžetima i prihodima javnih preduzeća – zaključuje Subašić.
Osioni direktori po zaštitom stranaka
Odgovorno gazdovanje, sve su prilike, nije baš svojstveno onima koji gazduju jednim od najvećih prirodnih resursa Srpske. Iako im je povjereno skoro milion hektara šume, rukovodioci Javnog preduzeća “Šume RS” su u prvoj polovini godine, podsjećamo, “ostvarili” više od pet miliona maraka gubitaka.
Vlado Pavlović, predsjednik granskog Sindikata šumarstva, prerade drveta i papira RS, smatra da su ti gubici rezultat politike koju vodi vlasnik javnog preduzeća, odnosno Vlada RS.
– Cijena sortimenata se može povećati, ali se ne povećava, jer se ide se na ruku drvoprerađivačima, a ne štite se interesi Republike Srpske – kaže Vlado Pavlović.
Ne štite se ni interesi radnika, iako je u “Šumama RS” potpisan kolektivni ugovor i utvrđena cijena rada. Ali, većina direktora to ne poštuje.
– U13 organizacionih jedinica “Šuma” RS ne poštuju utvrđenu cijenu rada od 175 KM. Imamo direktora koji su nadobudni, javno se hvale svojim statusom u političkim partijama i plate određuju kako oni hoće, vjerujući da im niko ništa ne može – kaže Pavlović.
Preko suda do plate
Kao primjer za ovakvu samovolju navodi Šumsko gazdinstvo “Romanija” Sokolac, koje nije u minusu, ali je direktor cijenu rada na svoju ruku smanjio na 160 KM.
Podsjećamo, direktor ovog gazdinstva je Strahinja Bašević, kadar SNSD.
Vlado Pavlović ističe da su se neki radnici “Šuma RS” morali sudskim putem boriti za svoje plate.
– U Šumskom gazdinstvu “Panos” Višegrad plate su kasnile tri mjeseca. Radnici su platne liste koristili kao izvršnu ispravu, kako je zakonom i propisano, pa je Osnovni sud u Višegradu proveo izvršni postupak I radnici su dobili svoje zarade – kaže Pavlović.
Podsećamo, direktor ŠG “Panos” je Miroslav Savić iz SNSD. Ovo gazdinstvo je prvo polugodište 2023. završilo sa gubitkom od 181.590 KM.
“Lutrija” u minusu, to može samo kod Dodika!
Nisu samo šumari u problemima. I radnicima “na budžetu” iz Vlade RS su nedavno jasno poručili da, uprkos galopirajućoj inflaciji, nema šanse za povećanje plata, jer za to nema novca u budžetu.
– Da “Šume” budu u minusu, da “Lutrija” bude u minusu, to nema nigdje na svijetu, toga ima samo kod Milorada Dodika. Kad o tome pričam na međunarodnim skupovima, ne vjeruju mi, smiju mi se – kaže Svetlana Cenić.
Dugove javnih preduzeća, dodaje ona, plaćaju građani, i to duplo.
– Prvo plaćamo usluge javnim preduzećima, a onda, kada oni zapadnu u gubitke, opet mi, kao poreski obveznici, saniramo te gubitke – kaže Svetlana Cenić.
